Suze mi noćas krila imaju Gospode moj, one te blagoslivljaju... one su one zahvalnice, one molitvenice, one ljubilice, one pune anđeoskog ganuća, kada mi srce posjetiš, kada te snažno osjetim. Noćas sam Gospode uspjela iz okova poći, dušom se ka tvome Kraljevstvu vinuti, kraj tvojih se dragih duša smiriti. Gledam ljubavlju duše sve ono što me čeka, živim rajsko, ne umim ja Oče moj zemaljsko. Mogu li ostati tu, nedaj me ovom okovanju, nedaj me dobri pastiru sudu. Ostavi me, bar u snu dugo, da ishlapi bol, da se probudim osnažena blagoslovom tvojim, vodstvom Duha Svetog koji moj život vodi. Mogu li se igrati sa tvojim anđelima, graditi dvorac nade na plaži rajskih mora, mogu li dodirnuti oživljenu molitvu, onu tajnu skrivenu, o Bože moj mogu li? Mogu li sa svetima i ja pjevati, ovim suzama kojim ti pišem... mogu li u ime Isusovo zagrljaj tvoj dobiti? Jahve reci mi! Molim te noćas mi utjeha snažna treba, to si jedino ti. Majku rajsku smijem li poljubiti, djetešce svoje da zvijezdama obasja, da mi rana do rane čudesno srasta! Oče molim te, milosrdan mi budi... pusti me u san, u san koji je istina, pusti me u svete vizije da rajskog zraka udahnem, da preživim strahove. Volji se tvojoj utječem, smiluj mi se, amen!
Nema komentara:
Objavi komentar