RUŽIČNJAK ASIŠKI

U trnje me Gospode baci, ako će biti dobro za dušu moju! Bolje da mi putem krvi isteče grijeh, negoli da hodim po bezbolnim laticama u grijehu! Ružo Asiška procvjetaj u srcu mom, zamiriši sa Neba uvijek kada te duša treba!

©Ana Emanuela Šimunić

 Ružičnjak je dio Svetišta Marije Anđeoske u Asizu, ostatak  prastare šume gdje su se braća franjevci odmarali,  vrt s ružama  u koje se je Franjo bacio - provukao kroz trnje da bi savladao svoje sumnje i tjelesne napasti. Prema dugoj tradiciji – potvrđenoj krajem  XIII. stoljeća – grmovi ruža koji su bili u dodiru s tijelom siromaška pretvorili su se u ruže bez trnja, odatle je porijeklo „Rosa Canina Assisiens“  (u doslovnom prijevodu: Razjarena ruža Asiška), koja i danas cvjeta samo oko blagdana Porcijunkule (2. kolovoza  - blagdan Gospe od Anđela).

Neka vam miriše ruža Asiška iz nebeskog vrta svetoga Franje! Sveta Gospe od anđela moli za braću i sestre! B.V.B! :)