četvrtak, 28. svibnja 2015.

SVETI FRANJO ASIŠKI, PRIJATELJ PTICA

Zanimljive priče koje sam pronašla:

Propovijeda pticama
'Dok su se mnogi pridruživali braći, blaženi otac Franjo je putovao Spoletskom dolinom. Kad je stigao do nekog mjesta nedaleko od Mevanija, gdje se skupilo veliko mnoštvo svakovrsnih ptica: golubova, malih vrana, čavki itd. Blaženi sluga Božji Franjo, jer je bio čovjek velike gorljivosti, veoma je volio također i niže nerazumne stvorove i u njima uživao. Kad ih je, dakle, opazio žustro je otrčao k njima, ostavivši pratioce na putu. Pošto im se sasvim približio i vidio da ga čekaju, na uobičajen ih je način pozdravio. Silno se začudio što se ptice nisu dale u bijeg, kako obično čine; izvanredno se obradovao i ponizno ih je zamolio da poslušaju riječ Božju. Među ostalim što im je rekao dodao je i ovo:
„Sestre moje ptice, mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve ostalo što vam je potrebno. Bog vas je među stvorovima učinio plemeni-tima i odredio da boravite u čistu zraku. Premda ne sijete niti žanjete, ipak vas On, a da se ništa ne brinete, zaštićuje i upravlja.“
Ptice su na to na neobičan način, prema svojoj naravi bile odu-ševljene: počele su protezati vratove, širiti krila, otvarati usta i motrile ga. A on je prolazio između njih i vraćao se natrag, svojom im je haljinom doticao glave i tjelesa. Napokon ih je blagoslovio, načinivši nad njima znak križa i dopustio da odlete.' ( I, 58)
Sveti Franjo propovijeda pticama


Stišava lastavice

'Kad je blaženi otac Franjo jednog dana stigao u mjesto Alviano propovijedati riječ Božju, upeo se na poviše mjesto da bi ga svi mogli vidjeti. Najprije je zatražio da svi ušute. Svi su šutjeli i s poštovanjem stajali. A mnogobrojne su lastavice cvrkutale i halabučile gradeći gnijezda na onome mjestu. One su tako cvrku-tale , da ljudi nisu mogli čuti blaženoga Franju, te on progovori pticama:
„Sestre moje lastavice, već je vrijeme da ja govorim, jer ste vi do sada kazale mnogo toga. Poslušajte riječ Gospodnju, zašutite i budite mirne dok se ne dovrši riječ Božja!“
A ptičice su, na čuđenje i divljenje sviju koji su se ondje nalazili, smjesta zašutjele i nisu se maknule s onoga mjesta dok Franjo nije dovršio propovijed. Videći taj znak, ljude se tome izvanredno divili i govorili: „Ovaj čovjek je zaista Svetac, prijatelj Svevišnjega!“ (I,59)

Oslobađa ptičicu

'Blaženi Franjo vozeći se preko Rijetskoga jezera prema samotištu Greccio, sjedio je u čamcu. Jedan ribar mu je poklonio neku riječnu pticu da se s njom zabavlja u Gospodinu. Blaženi j otac radosno uzeo pticu, a zatim je otvorio ruku i blago je potaknuo da slobodno odleti. A kad nije htjela otići, nego se u njegovim rukamastisla kao u gnjezdašcu, Svetac se uzdignuta pogleda predao molitvi. I kad je nakon duga vremena odnekle došao k sebi, umiljato je naložio pričici da se bez straha povrati u prijašnju slobodu. Zadobiviši dopuštenje s blagoslovom, izražava-jući radost jednim pokretom tijela, odletjela je. ( II,167)
Sa sokolom u prijateljstvu

'Kad je blaženi Franjo, u želji da na uobičajen način izbjegne poglede i razgovore s ljudima boravio u jednom samostištu, po velikom se savezu prijateljstva povezao sa sokolom koji je na tome mjestu imao svoje gnijezdo. Sokol je naime uvijek u noćno doba svojim pjevom i glasanjem označavao sat u koji je Svetac običavao ustajati na Božanske hvale. To je Svecu Božjem jako godilo što tolikom brižljivošću od njega odgoni svaku tromost.
Ali kad je Svetac nekom bolešću bio većma pritisnut nego obično, sokol ga je štedio pa nije tako točno označavao bdijenja. I kao da ga je Bog poučio, istom bi u praskozorje u zvono svoga glasa lakim udarcem pokucao. – Kakvo čudo, kako su iz-vanrednog ljubitelja Božjeg poštivali i ostali stvorovi.' ( II, 168)

Oslobađa dvije grlice
Jednog dana Sveti Franjo sretne mladića s kavezom u ruci. Reče mladiću:
„Dvije grlice u kavezu... sirotice!“
Mladić se branio: „Nosim ih na sajam. Treba mi novaca...“
„Ne znaš li da ih čeka jadan svršetak? Zaklat će ih... Čuj, daj ih meni, evo ti plašt u zamjenu.“
Mladić se sažali: „Ne..poklanjam ih.“
Radostan Franjo primi grlice u ruku:
„Sestre grlice, drugi se put ne dajte uhvatiti!“
Franjin pratilac primijeti: „Zašto ih ne bismo ponijeli sa sobom?“
Sveti Franjo pristane:
„Da, u Porciunkulu, ali da žive u slobodi, kao što ih je Bog stvorio.“ (Cvjetići Sv. Franje, XXII)
U klaustru Porciunkule se nalazi kip Sv. Franje. U Franjinim rukama su grlice savile gnijezdo te svake godine iznova imaju tu male grlice kao zahvalnost svom dobročinitelju.

Fazana naziva bratom


'Neki je plemić is sijenskog kraja blaženom Franji, dok je bolovao, poslao fazana. Kad ga je radostan primio, a u takvim se slučajevima nije običavao veseliti iz želje za jelom nego iz ljubavi prema Stvoritelju, rekao je fazanu:
„Neka je hvaljen naš Stvoritelj, brate fazane!“ – a zatim je kazao braći:
„Načinimo pokus da vidimo hoće li brat fazan htjeti boraviti s nama ili će otići na samotna mjesta koja mu većma odgovaraju.“
Na svečev ga je nalog jedan brat odnio daleko i ostavio u vinogradu. Fazan se odmah brzim koracima povratio k očevoj ćeliji. Svetac je ponovno naredio da se još dalje odnese, ali se on još brže povratio k vratima ćelije i kao silom se uvukao pod tunike braće koja bijahu na vratima. Zato je Svetac naredio da ga brižno hrane. Zagrli ga je i tepao mu umiljatim riječima.' (II,170)

Ševe dao braći za uzor
U ševi je Sveti Franjo gledao oslikana malog brata. Govorio je:
„Sestrica ševa ima kapuljaču i sivu halju kao i mala braća. Od nje neka uče da ne oblače lagodna i šarena odjela, već skromna i ponizna.“

Posljednji cvrkut ševa

'Ševe, ptice što vole podnevno svjetlo, a zaziru od tamna sumraka, one su večeri, kada je Sveti Franjo sa svijeta prešao Kristu, pošto se već spustio suton skore noći, doletjele na kućni krov, a zatim su dugo kružile u zraku cvrkutajući. Ne znamo da li su svojim načinompjevanja izražavale radost ili žalost. Plačljivo su klicale i kličući su plakale, bilo da su oplakiva-le osiromašenje sinova, bilo da su tako pokazivale očevo približavanje vječnoj Slavi. Gradski noćobdije, koji su na uobičajeni način čuvali mjesto, zadivljeni pozvaše i druge da se dive.' ( III,32)

Nema komentara:

Objavi komentar

SVIJETLI MI ISTINOM

Isuse svijetli mi istinom, da iz bolesti uđem u zdravlje. Iz grijeha me svih izbavi, od svakog zloduha koji mi prijeti. Oslobodi me svih nap...