PJESMA SVETOM FRANJI ASIŠKOM

Sveti Franjo Asiški, skoro pa godina je otkada tebi srce moje putuje. Privukla su me dobra braća, zrcalenje duša tih od Gospoda blagoslovljenih. Uz mene su bile i sestrice, moje mile krijesnice, moje mile radosti u tami bolne sudbine. Sad tebi pjesmu, tebi i Svitu priču pišem, o onom svetom što udišem dok ka tebi misli podižem. Ja tek mala krijesnica, pjesmu bi dušom krojila, sve ljude pobožne u srce stavila, za ljubav se zahvalila. Sad idem tamo sa tobom u mislima da se družim, podršku da ti pružim. Da ti pomognem zaštitnku sirotinje, bolnih i milih ti životinja... Divim se tvojoj dobroti, nesebičnoj ljubavi, razumijevanju baš svih... Vođen Duhom Svetim si. O blago ti što si čista ljubav, predana, požrtvovna... zaljubljena trajno u Gospoda. Idem baš noćas u Asiz tvoj grad rodni, da ti bar djelić duše spoznam i sa drugima upoznam... Ide moje nebesko sve, duh i duša bori se... da nađe te, da dugo pričaš mi kako bilo ti je žrtva tolika biti, a ljubav svu besebično darivati... Čula sam dobroto rajska, zarobljenik si ratni bio, u tamnici obolio. Spoznao si tko te ljubi. Isusov sljedbenik si postao i u vječnoj službi ostao. Postao si nebeski sluga, uzeo sirota, bolesnog za brata, koji ti bijaše vredniji od zemaljskog zlata. Obraćenje, Božanske želje, za tebe smisao su postojanja... Obnavljaš po želji Isusovoj crkvu Sv. Damjana. Učinio si vjerom svetom da zasjaji... da se brat sa bratom pomiri. Gubavce liječiš, bolest vjerom u Isusa Krista spriječiš. Na blagdan Sv. Mateja, u Porcijunkuli evanđelje ti naglasi da počneš propovjedati. Gospod ti grijehe otkupi i braću u savez stavi... Tu je uz tebe stigla iz djetinstva prijateljica Klara, koja ti osmijeh licu stvara. Skupa sa ostalom braćom i sestrama pomaže, zajedno liječite klonule. Puno si toga prošao, putovao Svitom...pomagao... Čudesa stvarao... Isus koji je zdravlje, ljubav i mir govorilo je srce u tebi. Došao je dan kad si klonuo, iscrpio tijelo zemno... Gospoda za ljubav i bol Njegovu zamolio... rane svete ti je rado poklonio. Od bola bi srce da ti stane, ali ti se ne predaješ, u bolu pjesmu stvaraš. Pjesma brata sunca u srcu kuca. Ispisuješ je i Svitu daruješ. O Sveti Franjo i meni sada čini se da pjesma o tebi nastaje kad bolna postelja srce mi uplakuje. Smiri me, Kristu bolnu vodi me... U crkvici mi svojoj pokaži golubice bijele, koje molitvenom srce osvaruju želje. Duše Sveti dođi isplači mi oči...iscijeli sve... Mene i one ojađene, jako bolne, neispavane, umorne... O moj Jahve, O moj Isuse blagoslovite nas sve... Sveti Franjo putuješ...Fonte Columbo, Foresta, dolina grada Riettia, Siennu, te se vraćaš... u voljenu Porcijunkulu. Pri mirisu smrti blagoslovio si rodni Asiz, Gospod te prima u svoje odaje 3.11.1226. Nedugo zatim, tijelo ti sveto prenose u tvoju baziliku. Ka relikvijama ti dođoše bolni mnogi, u ufanju i vjeri da Isus ti je dao moć, da tvoja ljubav ozdravlja i cjeli. I ozdraviše mnogi uzeti, slijepi, opsjednuti, zglobobolni,gubavci, gluhonjemi... Fala ti na snazi i utjehi. Molim te noćas svrni svoje svete oči na braću i sestre, na posljetku i na mene. Ozdravi snagom ljubavi, snagom Isusa Krista koji ti je darovao srce koje i dan danas blista. Sad raduješ se sa Bogom, patnji si rekao zbogom. Isus ti je prijatelj najveći, On i Ti darujte nas po Božjoj Volji... Unapred fala za sve... za dodire svete, za šapate anđeoske... fala ti moj zaštitniče. Fala ti moj Isuse, moja žrtvo nevina ljubljena. Fala ti otkupitelju grijeha. Fala ti Stvoritelju mili, kako bi samo uz Tebe sretni bili. Sreća pa nas darovima svoga Duha Svetoga daruješ, fala za inspiraciju moj ljubljeni JAHVE. Abba Oče... Od