četvrtak, 29. prosinca 2016.

TEBI MOJA NUTRINO

U slatkoći tvoje ljubavi isprati ću ranjenost svoju. Blagosloviti će te moja bol, jer joj je ljubav sveta zaštita bila. Tko me zavoli kao što ja vjeru u vječnu ljubav volim, taj će biti ukrašen vječnom radošću. Moje je pravo da imam onog koji voli postojanje moje, ne ide se meni u ruke tuđe, jer one mi nebi znale utjehu krila anđela pružiti. Zato čeznem za tobom satkanim od molitvenih suza, on voljenosti duše moje. Zavoljeti križ moj to umi netko Božji, satkan samom ljubavlju Njegovom koju je sačuvao kao najvredniji dar zemaljski. Iz rebra čijeg skroji me Gospod, gdje bi htio da se vratim... gdje da se skrasim, gdje da suze spustim i u tom dodiru ljubavi biseri naše duše da postanu. Kako te samo osjećam kao krv i vene, kao otkucaj srca svog. Ti kao da si svoju dušu u moje tijelo sakrio, bolnu da me nosiš i da se kažeš da se tim činom svetim ponosiš. Blago meni kad mi se anđeo u nutrini ukazuje, blago meni kad te u svakom udisaju i izdisaju imam. Kad si radost od Boga meni pod križem. Da ti bar mogu vratiti za ovu ljubav, da ti bar mogu kao vrsna žena služiti, da te bar mogu dodirnuti, zahvaliti, reći fala slađano što si samo moj! Što si mene izabrao kad se drugima rugalo na moju bol.

Nema komentara:

Objavi komentar

SVIJETLI MI ISTINOM

Isuse svijetli mi istinom, da iz bolesti uđem u zdravlje. Iz grijeha me svih izbavi, od svakog zloduha koji mi prijeti. Oslobodi me svih nap...