Ljubav, je postignuta radi spasenja, samo Isus čini da umimo ljubit jedni druge. Treba gorljivo moliti za milost prihvaćanja, za praštanje svima koji su nas povrijedili. Ako si ljubav, po svetom zakonu trebalo bi ti se uzvratiti ljubavlju, ali eto biva često ono drugo; LJUBAV NIJE LJUBLJENA, ljubav je okovana bolom, kad ne dobije ono što daruje. Puno puta sam bila povređena, priznajem i znam da nas je takvih puno. Ali znam i to da imamo lijek, melem na rane. Imamo ljubav Isusovu, koja nam daruje svetu spoznaju o nepresušnoj ljubavi, o njegovom blaženom srcu koje je probodeno radi nas grešnika. Kolika je to ljubav, neizustiva, dođe mi da od zahvalnosti plačem, da suzama opjevavam ono što mu imam reći i činim to često. Sva mu moja ljubav pripada, ljubav beskrajna. Darovao mi ju je i ja mu zahvaljujem na svemu što je učinio za mene i ovaj naš uplakani svijet. Krv i voda sveta spasenje je naše, otkupljeni smo križem punim požrtvovne ljubavi, treba živjeti slaveći pjesmama zahvalnicama Isusovu pobjedu na križu. Svjetlost je u Njemu, On je naša nada, naše divljenje, božansko milosrđe. Zamišljam ga, kako sjedi sa Ocem nebeskim na prijestolju i blagoslov nam šalje u ove teške zemaljske dane, dotiče me tim suzicama ganuća, moja radost u žalosti voli me, ne prestaje mi nadahnuće poklanjati. Božja ljubav je sve moje, neizbrisva je milina njegova u meni, sve moje njega proslavlja i ljubi. On me prihvaća baš onakvu kakva jesam, njegova sam kćer Sionska, koja bi rado njemu ubirala cvijeće sa Jeruzalemskih dolina, rado bi mu što god njegovo kraljevstvo poželi napravila. Letjela bi i u tom letu bi mu pjesme blagoslova darivala. Jednom kada me pozove u nebeski vječni let, znati će svi da nisam umrla, da sam napokon vječno živa, da se je molitva ispunila. Postati ću nebeska, u novom ruhu, bezbolna, lipote puna. Sretnica sam, brižni Otac me poziva u svoje kraljevstvo, Novom Jeruzalemu da se nadam. Moj Bog je milostiv i brižan, dobar i darežljiv, svetim iznenađenjima već sada mi dušu dariva. Slava mu i vječna hvala na svetim vizijama i što me nesavršenu savršeno ljubi, iz vida ne gubi i neće nikada, njegova sam curica voljena. Mogu mi uzeti sve, ali Gospoda nikada, njega mi tuga, plač i mač, njega mi bol i sudije ne mogu ukrasti, jer on živi u otkucajima moga srca, on moj život ljubi, dariva, vođena sam snagom Duha Svetoga i zemaljska nesretnica ipak je sretnica, Nebu svoje molitvene ruke pruža, dotiče blažene ruke pune milosrđa, Ljubim ruke spasonosne, ruke moga kralja Isusa, koji će me u sveti čas odvesti Ocu da mu se poklonim oči u oči cijela. Ispuniti če se vjernici želja. Vratit će me ljubav sveta u nebesku domovinu, jedva čekam.
©Ana Emanuela Šimunić, 31.05.2016.
Nema komentara:
Objavi komentar