Predugo borim se, posrnem krila polomim. Svi putevi trnjem su mi prosuti, gazim i trnem u bolu tom, i možda do smrti ću tako, oh Gospode moj toliko pjesme i molitve, a Tvoja volja je da bolujem i ljubav darujem. Čudno je sve, kako to da ne umrem i kako uspIjevam u vlastitom trpljenju drugima utješiteljica biti, često i od nekih mač zadobiti i oprostiti. Takva je sveta ljubav, takva sam u nutrini, kaže mi anđeo Tvoj ne brini. I jedva čekam opet usnuti, Duh Sveti da me posjeti i za vječnost zadrži.
Ne gledaj na mene kao na opipljivo biće od krvi i mesa, i ne sudi mi na manama, nisu moje krivice to ruho, taj hram bolni samo je čvršćenje duha mog, patiti moram da spoznaju ljudi koliku moć u tuzi ljubav sveta ima, eto sad znaš ti neuki tajnu mog postojanja. Ja sam ti samo od nebeske energije, sva od ljubavi božanske, došla tu da govorim o Božjem kraljevstvu. Nebeska sam baš sva, i jedva čekam kraj misije svete, fali mi jako nebeski dom i svijeću mirisnu da mi Svijet upali
Neće se ubrzati san, ako oči sklopim samo ću zanjemiti u bolu svom. Ja volim budna da sanjam. Jer tada mi duša ponire u sveti Svijet u istinu mog postojanja na Zemlji. Ćutim o tijelu, i onda mi dođe da ispustim krik Nebu, jer shvaćam da sam ostavljena ondje gdje ne pripadam. Da me bar Gospodin vrati u srce vječnosti, strahujem u podrumu punom vlage i promatram začuđeno slike nasmijanog djeteta, djevojke, i sad žene. Pitam ju zašto se smije, čemu to kad sve što je ona jest snažna patnja. Strahujem Ana, oprosti na neutješenosti noćas. Kažeš da te nasmijavam oduvijek, prozva dušu svoju utješiteljicom. Zar sam uspjela u ponoru isijavati sunce? O jel ja to uspijevam za tebe i Svijet u žrtvenom hramu opstati. Zoveš me Emanuela, ukrasila si me ljepotom neba, ali meni se evo plače noćas, plače mi se po ko zna koji put, samo sam ti šutjela o tom bolu zbog studeni tvoga plakanja. Znaš, želim da si i ti divna sestrice zemaljska, želim da je naše tjelesno i duhovno posebno, jer mi smo od Boga, a od Boga je sve lipo. Tko ti je to smjestio, tko ti je željenu haljinu od ruža potrgao i rasplakao te Ana?... Božanstvo se treba zrcaliti na svakom djelu našeg bića, Gospodin je taj koji divno kreira, tko nas to zarobio, da ne možemo lebdjeti kao što letimo u nutrini svih ovih godina. Ma znaš da mi je dosta, želim te vidjeti sretnu tu na Zemlji, drhture mi u ovu kasnu noć krila. I da bar imam moć da te mogu obnoviti, da bar imam pravo Boga zamoliti da dođe da te na Zemlji utješi, a nekao predugo čekamo i kao da je sve dobro samo na Nebu nama suđeno. Za tebe sam uronula u trenutke pokore, boliš me iako sam vila ljubavi, tvoja sol od tolikih suza rane mi nanosi. Tražimo tragove prolivene svete krvi, kako je to tužno od Gospodara svega sin da za grijehe ljudske gine. Zbog Krista mi se i ostaje, inače bi i ja i ti usnule u onoj isplakanoj molitvi. Ljudski rod unakazio se, a bio je zadivljujuć. Zašto to, kad bi bar znala zašto Bog ne kaže stoj svemu tom. Prolazim kraj anđela ljubavi uvijek, i kažem hvala što si tu u srcu molitvenom. Njemu darujem Veronikin rubac, jer i on zbog tebe plače. Na Maslinskoj gori iskre svete vidim, novonastali Raj i žrtvu veliku, tako mora biti oduvijek nam kazuje Bog. Ne želim ga zamarati pitanjima, neka bude, nek nam sude, lako za to, uz nas je ljubav Očeva i suza i ljubav i bol. Znak da ima razlog sveti zašto živimo, zašto je duh života baš u biću ovom Gospodin udahnuo. Ana Emanuela ispunila ti se želja netko svet reći će, netko tko zna istinu o nama, istinu iz dalekog Raja. Oh Ana, što sada... križnim putem kažeš mi glasom kršćanskim. A kako te samo boli, to samo Bog će znati, i koliko ljubavi unatoč svemu ti daješ i moći ćeš dati to znaju svi koji su te upoznali, u dušu i srce te iskreno spoznali. Vrijeme plakanja od 1983, sve snažnije teče i ljubav sveta ova poslana od dragog Boga. Plači tijelo moje, nasmijati ću te u sred sudbine ove. Jer smijemo se uvijek ja i ti uz pomoć nebeske obitelji. Znamo to po JAHVINOJ utkanoj hrabrosti u sred žalosti.
Sestrice ne mogu više po zemlji hoditi, umorile me boli okrutne! Sestrice spusti sa neba osmijehe, podrži me! Sestrice fališ mi, ona sretna strana mene, ona kojoj Bog ispunjava želje! Sestrice igraš li se sa anđelima, dodiruješ li im pamučna krila, govore li bar tebi da si Božja vila? Sestrice pitaj Boga za mene, kuda ću i gdje bez snage koja na nebu je? Kao da zaboravili su me svi, duša mi vapi milost u ovom tijelu bolnom, ko u komori. Oboli moje sve, osim srca koje u čudo sveto vjeruje. Pjevaj mi kroz to srce sestrice, nek isplače se duša i ovo veče. Uspavaj me šapatima nebeskim...nek bol me toliko ne peče. Oh sestrice moja ima li te, lebdi li Rajem ona ista ja nutarnja božanstvom protkana? Ili su boli skrojile i tebe Emanuela, Ani se nije ispunila ni nebeska želja…
Bog mi je pri rođenju stavio nebeski svjetionik u srce i rekao Ana slijedi Me, vrata nebeska su upravo iza toga svjetla u veu tajni. I idem za tajnom Božjom, otvaram i ova zemaljska vrata samo da ljudima kažem o Gospodinu, mnogi me puste, saslušaju...mnogi mi zatvore vrata...ali idem znam koja su vrata uvijek širom otvorena...
Iznenađenja nebeska slavi dušo moja, uroni u pra vječnost blaženog trenutka. Ispij kalež gorčine spominjući Kristovo ime i vidjet ćeš kako će sol koja nagriza rane postati slatkasta, ukusna. To je zato jer se je pomiješala sa molitvom i dubokom vjerom u Gospodina. Budi cvijet u pustinji, znaš dobro da je tvoj izvor nebeski i da ti suša zemaljska ne može nauditi.
Bog nas je stvorio iz ljubavi, što bi drugo htio nego da i mi nastavimo biti kreatori Njegove ljubavi. On je naš primjer, drugoga nema. Svakome od nas je dano da stvorimo jednu divnu ljubavnu priču i jednu divnu čežnju da ugostimo na Zemlju i predamo joj se beztežinski. Oblikujmo kalup želje, neka bude jedinstven, a tako sličan nebeskoj milini. Budimo bajka, budimo dušom i srcem svim baš onakvi kakve nas Bog želi vidjeti. Pokušajmo obasjati tamu, smiriti galamu... Pokušajmo pronaći u sebi to sanjivo i živjeti kao da je tu. Bog upravo to želi. Zamolimo Ga blagoslov i unaprijed zahvalimo za sve. Što svim srcem poželimo doći će, jer sve iskreno od Gospoda putuje. Slava Mu i hvala na nadahnuću.
Ono čega mi je srce puno, to prostirem Svijetu za ljubav, i prije svega Bogu u čast. Razotkrila sam se kada su mislili da sam samo bolna, nesretna žena sa bezbroj nesretnih uspomena, i ništa više. Neka znaju da nisam za žaljenje ako me robovanje u tijelu zarobilo, ja sam voljena snažno od onog drugog Svijeta, nisam sama u sred boli, mane i rane. Sve ono što je u meni kao blagoslov nebeskog Oca, sačuvano je i neozlijeđeno prošlo kroz trnje i zemaljske močvare. Duša mi je čista, ona se od vjere zrcali , ljubav me sveta jača. Leptir nebeski tajna je na usnama bolnim. Robinja tugi jesam, ali neposlušna sam gnjevu tom. Ja sluga mogu biti jedino Trojedinom Bogu, koji će sa svojom slavom u Sion doći, u Novi Jeruzalem dobre ljude pozvati. Kličem Gospodu svom; Maranatha, Abba~Oče spasi nas, čuj Svijeta svog glas! Vidi me, čuje me, ma znam, jer smiri me, šalje mi nebeske zapise u srce, priča sa mnom kada se svi od nesreće moje umore. Bez Njega bi i ja zanijemila. Hvala ti Spasitelju mili, blagoslovi Svijet u kojem živim.
"Bol stvara molitvenu krv koja potiče rast krila. Svete vizije struje srcem koje Bogu vjeruje. Zapucketati će krila nebeska na umornim nam ramenima. Vječno ćemo dušom letjeti u rajskoj svjetlosti."
U knjigama nebeskim sve piše, sva djela pojedinca koje Gospod stavi u misiju svjetla i ljubavi. Duša si čovječe, neizbrisiv si upamti, sve na naplatu dođe, sve zemaljsko u trenu prođe. Sjetit će se mnogi na Nebu tko su uistinu, što su mogli, a nisu. Tinjali su u tami, ili čak ugasli vjeru, a Bog ih spusti na Zemlju kao Svjetlo Svijeta. Zapitati će se zašto nekome nisu bili bar svijećnjak u tami, ako nisu mogli biti Sunce. Osvijestimo se, Bog nam daruje nova svitanja, bezbolna pitanja, sutra svatko može postati nov, pobožan, anđeo zaštitnik. Samo hodimo kroz mala vrata, ona su sva od srebra i vječnog zlata koja obasjava Božja slava. Lako je kroz širok put obmanama zasut, budimo ponizni i idimo kroz uzak put do pravih vrata, vrata Raja. Isusovom riječju krijepimo dušu svoju.
Zašto moja ljubav spi u sjeni, tamo gdje nitko nikada ne bi... zašto ga sakrivaju igrači iluzija. Taman da ga dodirnem, on u svjetlosti nestaje, taman da od tih nebeskih očiju odustanem one mi dušu nasmiješe. I pitam ga gdje su mu krila, odjednom bliješte, presijavaju se, miluje ih rajska svila, a meni suze ko kristali teku daju mi utjehu te vizije duše. Neko neda da snovi mi se sruše. I vidim maleni oltarić, na njemu srebreni lančić i slova neka sjaje, moju ljubav taje. Anđeo mi stavlja taj sjaj oko vrata, ko krunica sveta on je, perlice molitvene moje oči broje... Vjerovanje, Oče naš i Zdravo Marijo izustih i suzu spustih... Crkvica zamiriša, moja bol se stiša. U naručje me uzeše krila bijela, ispunih se u snoviđenju vječita želja... Ruže nebeske ko melem padoše na rane moje, Isus iz svetog grala izli ozdraviteljsku vodu, dadoh mi blagoslov i vječnu slobodu. Da li sam na Zemlji ostala, ne bih rekla... vraćena sam kući, Bogu svom, gdje je Jaganjac Sunce moje. I uđoh u vrata Raja, vidjeh da iza njih živi sve molitveno moje. Vrijedila je svaka suza, svaka pjesma molitvena, vrijedilo je križnim putem ići i pred Boga sa osmijehom stići. Nikada više boli, Nebo me čuva i voli i žive svi moji snovi gdje im je suđeno... Na plavetnim livadama duše su se susrele, nikada nisu jedna od druge odustati htjele, spojilo nas Nebo sveto. I igraju se anđeli naši po toj dugi zvjezdanoj...nigdje lipši Svijet ne vidjeh od Kraljevstva nebeskog. Jeruzalem je moj vječni grad, ovdje je svatko lijep i mlad, vlada ljubav, mir i sklad, slavimo našeg ljubljenog Gospoda. Jahve se smije, njegov osmijeh neizustivu sreću stvara, oh Svijete moj sve ovo vidim već sada dok tuga mi srce para...
Pusti ljubav, neka taj divni melodični cvijet plovi rijekom tekućicom, sigurno će nekome značiti miris blagoslova. Ako ga i ne ubere anđeo kojega traži duša, zasigurno će ga ubrati BOG kojeg njegova pjesma raduje.
DUŠO - LIJEČNICA ZBOG ANĐELA
Dušo - liječnica sam postala, onda kada je meni trebala utjeha, a nisam je imala. ~Morala sam sama naučiti kako zacjeliti rane, kako se pomiriti da činjenicom da nije tako lako preći most, koji već pri samom pogledu izgleda kao provalija. ~ Uzela sam kao oružje nalivpero, koje se je punilo mojom bolnom krvlju. Duša se je potrudila da uz pomoć snova pređe ono nepremostivo, oživi ono naizgled nemoguće. ~ Počela sam pisati pisma duga melodična, zamišljati da je tu uz mene, da me voli bezuvjetno. I da znaš prijatelju, čitatelju; čuo me je i ostvario mi želju. ~ Pisala sam neprestalno sve ove bolne godine, pisala ljubavi rajskoj koja je onaj most dugom nade povezala. ~ Sada je četvrta godina, da mu pišem poetska pisma duga. On mi je šapat Neba, on mi je ta samoutjeha, u mome osmijehu živi usred ovog bola. ~ Da mi nije darovao šapate kroz srce, bila bih tamna bezkrilata ptica, ovako sam njegova nježna golubica. Uspio je nadmudriti moju bol, očarati mi dušu tajnom. ~ I mislim, da ću kada završi ova bitka uistinu vidjeti njegove anđeoske oči, koje me prate u ovoj samoći. ~ On je htio da shvatim koliko me Bog kroz križ naučio i prosvijetlio mi dušu. ~ Sve pjesme prije njega, čak i one prve iz 1997. bile su tužne, ali ova ljubav je vrijedna bola mog, jer trajan je, sveprisutan je, on je darivatelj moje pjesme i hrabrost moje duše. ~ U inat bolu grli me, stoji sa mnom na mostu po malo drhtavom, ne bojim se ako pukne, skupa ćemo u tu rijeku što za našim dušama čezne... I opet će me spasiti, znam ga, krila će bijela iz vode podići, i u Nebeske dvore mene od bola sakriti. Obećano mi je to svetim šapatom...
Ljudi iznevjere, razočaraju, osude te u trenu ni za što, ali ima ona ljubav sveta koja je puna razumijevanja i nikada te ostavila nebi. Možeš odustajati čak i od samog sebe, ali Isus neće od tebe, On će te uspravljati. Palicom svojom put pokazati... Znam dobro to znam
Bol ne zaboli više kao prije, stekneš nebesku hrabrost, ubijedi te netko svet da je bitno ono što sanjaš tj. ono što si u svojoj nutrini. Udišeš i izdišeš lipost svega, diviš se Božjem oblikovanju tvog duha i darovima Duha Svetoga, zahvaljuješ mu na mašti, jer ona je put do ostvarenja. Suze ti postanu najbolje prijateljice, kontakt sa Rajem. Uistinu živiš to naizgled nestvarno. Otkriješ u križnim putu i to da nisi sam, da uvijek ima netko tko te razumije, podrži, bolan lebdiš u Božjoj milosti. Osjećaš ostvarenje u sebi i to je jedino bitno. Bog Te nagradi za ljubav kojom Ga daruješ.
Moja je krunica od molitvenih suzica. Moje su misli vječite u kraljevstvu nebeskom prostrte. Često je raspelo pred očima mojim, mogla bi vječno da se molim ljubavi nebeskoj, tajnoj koja je melem na moje rane i čini da mi umjesto suze perlice nade iz očiju padaju. U rukama drhtavim čuvam blaga sva, u prekriženim dlanovima velika mi je molitva. Ne, ma ne za mene, za one neuke... koji nisu svjesni tko ih pokreće, sve blagodati daruje. Nisam tu da sudim, svako bira svoje, ali sve bi dala da neki ljudi Boga se bar na minut zaboje. Da osjete ljubav koja sja, koja im drži život u grudima. Podaj Gospode darove Svojega Duha Svetoga srcima koja Te nisu spoznala, koja su radoznala. Daj dokaz bar jednom od njih da ne bude zalud bolni mi stih... Unaprijed Ti slava i vječna hvala. Ja nek stvaram brojne krunice od suzice do suzice, izdržati ću zemaljske puteve, jer slijedim tajne do Tebe.
Zaspat će oči nečije, moje nikada neće jer se bude u nebeskim, zaštitničkim očima. Prestat će kucati mnoga nevjerna srca, moje neće nikada jer će se otkucaj taj skrasiti u grudima Božjeg anđela. Ljubav je moja neprolazna, jer sam i prije rođenja svetom suđena.
U lancima tijelom oduvijek bijah, krilima duševnim lebdih u bolu svom. I kazah zlodusima neka se baš igraju skrivača, neka mi trgaju sve kada su glađani dobrote. Neka mi kidaju laticu po laticu zemaljske nade, koda me je briga za njihove postupke. Neka se napiju i moje krvi, neka baš. I baš im je evo gušt , robuju me. Smiju se služeć svom gospodaru. Uništavaju moje zemaljsko, moje sve odlazi... A ja jedva čekam da im dojadi zlo činiti, jedva čekam da me Jahve obnovi. Jedva čekam da Bog kaže dosta je, Jeruzalem Novi došao je. Sve je obnovljivo uistinu, jer ne taknu moj duh nitko osim Gospoda moga. On je svjetiljka puteva mojih, od ljubavi me je i želje stvorio, opet će ali ovaj put bez mane. Jer zlo će ispariti, zauvijek pod Isusovim križem presvetim. Plakat ću, na dan sveti ali od radosti. Sve mi mogu tuge ukrasti, ali ne i duh koji je u Božjoj milostivoj ruci.
Okovana sam tijelom, ali duh moj nije, iz njega se prostire svjetlo najmilije. Vanjsko ne predstavlja sve, u dubini je ono najsvetije što kontakt sa Nebeskim kraljevstvom ostvaruje.
Ranite me, bičujte bolom, ali uvijek ću čeznut za slobodom, Bogu pripadam.
Duše Sveti dođi mi, zagrli me u mojoj molitvi... Dođi sa nebeskih visina u ime Oca i Sina. Hosana u visini nebeskoj, hosana neka bude...Gospodine blagoslovi me Ti u ovoj snažnoj potrebi...mene i drage mi ljude...neka se čude činu Tvom presvetom, kad pjesma sreće poteče i grlo me prestane da peče. Dođi u san, u svaku noć i dan čudesnošću svojom me darivaj. Amen.
Dva bliska srca imaju jedini zajednički lokot i duplikat ključa nutrine, u koju ulaze gledajući jedno drugo očima duše, raspoznavajući bol i rane ljubavlju, suosjećanjem, beskrajnom toplinom... Njihov susret i otkucaj identičan je Raju. Takve duše spoznale su činjenicu da je ljubav koja ih od Boga veže jedini smisao života. Zemaljski život žive, ali srce i duša neprestalno im dotiču Nebo. Pojam ljubavi za mene upravo je takav čin svete liposti.
Kad čežnja Nebo dotakne tajni opijum vodi me ondje gdje plač nestaje, gdje ja sam duh bezbolni, gdje duša i tijelo nestaju i tuge prestaju. Tad dobijem krila sve mogu izliječiti sa njima.
``Vjerujem da u sveto vrijeme doći će ispunjenje srcu molitvenom. I sve će nestati, samo će ono što ljubav se zove ostati. Kažu mi mnogi da maštam i da se probudim iz Raja... , a nisu shvatili da je i Bog maštao, snagom ljubavi želio da bi željeno oživio. Moj je učitelj Bog, i sve moje mašte u njegovo srce idu, vjerujem Mu da će oživjeti moje molitve, jer te su molitve čiste, iskrene, duševne.
Kada moraš mijenjati svoj stil života. Gledaj da plivaš onom rijekom koja je u tvojoj duši. Uranjaj u dubinu svetih misli, ne daj da te zemaljsko opterećenje povuče na krivi put, pa da se na kraju nađeš u bari ili čak živom pijesku. Zrcali svoju ljubav po Božjoj rijeci utjehe, nikada nećeš potonuti, ona će ti iznenađenjima uzvratiti.
Posrnuli anđeli lebde, padnu u neke mutne vode...pa onda krenu u one čiste da zamute ih. Oprosti Gospode dušama tim, oprosti što nisu svjesni svoje nesvijesti. Otrovani su grijehom, zlim vladarom. Šalji Duha Svojega Gospode u one duboke ponore, neka ispari svako zlo pod Tvojim presvetim križom. Tecite rajske vode, isperite crnilo, daruj nam Jahve prvobitnu ljepotu, utkaj svakom živom stvoru Tvom u srce ljubav i nebesku dobrotu, istjeraj svako zlo, uništi bol. Vladaj svime samo Ti, MOLIM TE STVORITELJU JEDINI. Amen.
``Duša ti završi u onome što voliš i za čim čezneš,mnogima su to materijalne stvari i smrtnici sa kojekakvim titulama... Moli se Bogu da ti želja bude nebeske prirode. Jer sve osim ljubavi truli.``
Jahve moj milostivi, ja ničega nemam na dlanovima svojim, samo molitvu i jezero suza, samo vjeru da su ispod mojih anđeoske ruke koje me shvaćaju i mole se za moje muke.
Možeš uvenuti, razboljeti se, razočarati... ali neko će uvijek ostati tu u molitvi da te voli i čeka tvoje novo pupanje i cvat. Jer ti si za njega ruža za koju postoji nova nada, novo svitanje, novo proljeće. Taj neko je tvoj anđeo čuvar koji ti krasi nebeske vizije.
Mlađana da umrem ne bi žalila, jer u srcu mom je znanje o tome da sam uspjela ostaviti tragove neizbrisive ljubavi Svijetu. Nebi mi bilo žao jer dobro znam da sam oduvijek znala tko je uz mene, kad suza mi bola krene. Slava Bogu što nisu prošle mnoge godine da Ga spoznam, u križu mi se na vrijeme otkrio nasmijavajući me ljubavlju kojom mi je ispunio srce.
Ako išta mogu da ti dam, beztežinski nježnog čistog srca, to je ljubav predana moja koja je dar od Boga. U rukama mojim rajski su mirisi, dodirujem rajske vrtove otkad znam za boli zemaljske, za patnje duboke, a to je od prvog udaha moj anđele. Mirisna voda blagoslovljena neka ti sapere tugu iz očiju, okupaj se u tajnom izvoru, i lebdi tim bisernim krilima ukrašenim blagoslovom nebeskim, vodstvom Božjim. Lebdi liposti moja sačuvaj se od zloga, skrovište toplo gradi u vjeri i nadi da usnut ću misleć na tebe. I kada prestanu zemaljski trzaji, kad nada se obistini upit će me ljubav tvoja, u rajske odaje pozvati. Ti samo slavi nebeska svitanja, ostavi meni bolna pitanja. Ljubav vječna budi, bezbol mojih dana, anđeo čuvar koji šapuće u sobama bijelim nećeš biti sama.
Dobri Jahve, milostivi Gospode blagoslovi nam trnovite puteve, nek cvijeće nade na stazicama našim raste. O Gospode ne dozvoli jad u duši i da srce nam tuga guši. Čuj me dok nada mi blijedi, dok mi se čini da moja bitka ne vrijedi, šalji svoje anđeoske čete da očiste sve što uzrok je bolu, kako meni tako i svima koji su od boli klonuli. Obasjaj nas Gospode čudesnošću svojom, ozdravi. Vjerujem, oduvijek Ti vjerujem, zato svrni ma samo na tren na mene, na moje ponizne želje. Zahvaljujem ti što mene smrtnicu ubogu ljubiš i iz srca svog ne gubiš. Abba Oče moj, povjerovah i Ti me bolnu blagoslovi darujuć mi nebesko srce. Za Tebe tuče, za Tvoju presvetu volju i poseban znak
Ako želimo otići na najlipše, najdragocjenije mjesto, onda su to naše svete misli i svjetlo koje darujemo onima koji ga trebaju. Blago je ljubav, drugog blaga nema. Blago su riječi pune nade. Ako nekome želiš pomoći obasjaj ga svjetlom svoje ljubavi, šaljući mu dugu u bolna mjesta. Ljubav je ta koja liječi, koja stvara i daruje baš sve, jer njen je izvor Bog. Obasjaj, daruj se da bi sjajio vječno
Tako bi rado da je KRAJ i suda i boli. Tako bi rado ja Novi Jeruzalem da ugledam. Da se duh moj probudi u bezbolnoj rajskoj postelji od ruža i ugledam anđela za muža. Tako bi rado zaspala, od svega se bolnog rastala. Na rukama ne bi drhtale molitve, već svijeće zahvalnice koje bi nosila Rajem. Rajski vrtovi čekajte na mene, ne odustajte sile Gospodnje od ove neutješene žene. Isuse obasjaj boli boje, udahni Jahve darove Duha Svetoga u duh moj da snagom vjere pobijedim ovu zemaljsku bol. Svjetiljko puteva mojih vodi me, ljubavlju svojom blagoslovi me sad kad do dna padam, kad tijelo se ničem ne nada. Obnovi me, zacijeli srce neshvaćeno moje,amen.
Nebeski cvijetu, zoro mirisna moli za posrnule, bolesne i neutješene, moli i za one koji nebesko ne spoznaše. Nebeska kraljice, zemaljska majčice rastopi okove molitvama čudesnim Tvojim, zagovori najbolnije od nas kod Gospoda našega, ti si mu radost, neka gleda Tebe dok ispunjuje nama grešnima želje. Isuse blagoslovi nas, Jahve usliši nas. Od sveg srca molim vas. Amen.
Umislile su se tuge, ma nek im bude...tebe bi od mene odveli, anđela ljubavi sakrili. A ne znaju boli te da ljubav moju nadjačati ne mogu. U Nebo putujem prečicama svetim, rado te ljubavi moja posjetim. Nitko nas naći neće, imamo i mi zaštitničke sreće od Boga utkane u svete riznice duše, gdje anđeli pjevuše. Samo sam tvoja vila i ti si samo zaštitnik moj. To blago ukrasti mi neće baš nitko. Jer svetu ljubav darovao mi je Bog.
Sve ono lipo u kovčegu mi nade Bože sačuvaj. Oslobodi mi krila sanjiva u Nebu, ispuni mi vječnu želju... Ja ne mogu ovdje otvoriti riznice svete, ne mogu uzeti to ruho blagoslovljeno... Treba mi volja Tvoja kralju srca moga.
Vodi me do zvijezda Gospode, daj da upalim one ugasle, bar dvije da se upale... i tako svaku noć, daj da budem Tvoja ispomoć.
``Postoje susreti koji stvaraju životnu dugu i oblikuju sve liposti nutrine u stvarnost. Vjerujmo u njih. Sve što su zadivljujuće čežnje srca to su i želje utkane od Boga. On želi da ih ostvarimo ljubavlju,vjerom, snagom i molitvom. Zahvalnog srca, putem blagoslovljenim hodimo, Bog prosipa milost Svijetu. Udahnimo je. Živimo ljubav svetu.“
Nebo je lječilište, tamo Božji anđeli krilima ljubavi stavljaju melem na rane. Zemaljsku bol briše ljubav što na Nebu diše. Nisu bitni oni koji nam nanose okrutnu bol, već oni koji nas iskreno vole i za sve mole. Pod srce nebesko sklonimo se od zla, gore kod Jahve jedina je utjeha.
`Anđele, potraži me u svemu što ljubav se zove, jer tamo i ja tebe tražim. Bitno je da smo u mislima, jer one su najlipši kontakt duše i srca.`
Da li da umre čežnja moja zbog izdaja...da li da umrtvim želje za bajkama...pitaju se boli moje... Ljubav odgovara iz srca da se ne mijenjam, da svoja ostanem. Kako da isčezne anđeo iz srca mog, kako da pustim iz srca ljubavnu priču, kad samo zbog vjere u ljubav sretna bit ću. Sanjam i sa javom gubim sve, ali moja vjera ne prestaje da san će mi donijeti tebe sa krilima satkanim od dobrote. Oči te nebeske razumjele bi me sad kad nitko nema pojma što mi je. Svjetlom blagoslovljene ljubavi obasjale bi me. Putujem oduvijek ti putujem, od crne anđele spotičem se, misleć da bijela ih krase. Suze me pitaju zašto nisi tu, ako je sve moje bolno, da mi bezbol stvaraš? A onda ti ko ti iz odsjaja suza javiš se... Sa riječima; stvorila si me od molitve, u srcu sam tvom otkucaj života. Sva radost i ljepota koja isijava iz tvoje duše, to vrijedno je, to naše anđeosko od Boga dano nikada ne umire. Voljena si uplakanooka, jer ljubav je tvoja nježna, trajna i duboka, ljubav je ta iz rajskog kraljevstva... Oh tajno moja, šapatu miline.
U molitvi, ljubavi i vjeri je radost i sva naša mladost. Moćna zagovornica naša je nebeska majčica, ``Marijo ljubezna na Nebesa uznesena moli za nas grješnike``. Kraljice Neba raduj se sa svojim najmilijima, na Zemlju prostri blagoslova sjaj, ljubavi svete dar. Spomeni nas ovdje sve u svoje molitve, svome nas ljubljenom sinu u milosrđe preporuči, nadu u vječnu radost uruči. Neka svaka bolna duša i tijelo čudesno ozdravi. Prosim te ljubavlju svoga poniznog srca za čudo među nama. Predivna si, Bogu premila si, vjerujem da blagoslov vaš pada sa Neba kao utjeha koja nam treba. Noćas zvijezde posebno trepere za mene, za tebe...za sve koji su uputili svoje srce do naše posrednice. Vjera je ta koja nadu tka, ne boj se prijatelju bola, dok ljubav ti venama kola...
Najlipša ljudska misao je vjera da nas Bog u svakom koraku slijedi i da svaka kap znoja blago vrijedi. Oni koji trpe bol sa osmijehom, oni su spoznali stalnu ljubav. Nasmijati srce u patnji može samo trojedini Bog; Otac, Sin i Duh Sveti koji je blagoslovio našu vjeru.
Na krilu Tvome majčice teška je muka bila i ljubav najmilija. Raduj se premila djevice, Tvoj sin je uslišio nas sve. U plavetnilu tajnom, u Nebu sjajnom smij se i obasjavaj ovu uplakanu dolinu, pokajnicima pomozi srcem prečistim i sa svojim sinkom ljubljenim. Gospodin zaručnik Tvoj nagradio je Tebe i sina, to mi je sreća najmilija. Divno je znati da mi srce zalud ne pati, divno je križnim putem do Vas, za spas. U ljubavi čistoj okupajte sve, nebeska obitelji šaljem vam u ime najmilijih pozdrave!
Za sreću je potreban smisao. A smisao je gledanje na Svijet očima ljubavi. Nutrina je bitna i spoznavanje liposti u mnogočemu. Sve je u sjaju srca koje se zrcali u Nebu i odašilje ljubav svima. Tražimo takve ljude, ljude čija je nutrina već sada srodna sa nebeskom milinom. Negdje postoji sveti kutak, sveti san identičan našoj čežnji. Nečija dobrota je smisao našeg postojanja na Zemlji. Ljubav je tu kao pobjednica unatoč lošim iskustvima. Bitno je ostati uz Boga, uz vrijednost življenja.
Toliko liposti stane u naše malo srdašce, zato jer je naš Bog velik i u običnom krhkom tijelu snagom Duha Svoga čini čudesa veličanstvena. Blago onima koji Mu se u potpunosti daju, i čija duša žeđa za Njegovim blagoslovom.
Moje su nježnosti svi nebeski leptiri...moja je toplina iz izvora rajske svjetlosti. Ako sam u tijelesnom grču, vjeruj mi da nikada u duhovnom nisam. Ljubav upijam, ljubav dozivam i u nju u najvećoj boli uranjam.
Ono što ne uspijeva prekriti snijeg i zamrznuti zima, ono što ne saperu jesenje kiše i ne prekrije zanosno ljeto, ono što je neizbrisivo i sveto postoji. Tu u srcu vječno proljeće stvara i LJUBAV se SVETA zove. Postoje oči koje nas vole i ruke koje se za nas mole. Postoji to božansko, neizbrisivo.
U srcu blagoslov Neba, to je sve što nam treba. Gospodine dobrostivi, milostivi hvala za sve hrabrosti u sred naših žalosti. Hvala na nesebičnoj ljubavi što u srcu sja i kroz oči molitvene Svijet obasjava. Hvala na svjetlu i šibici u tami, koja svijeću molitvenu pali.
Sjeti se u bolu svom, da se uvijek možeš odvojiti na dva dijela. Dušom uvijek možeš kud god poželiš... Blagoslov si nekome, iako često toga nisi ni svjestan. Zrcali se u liposti svojih najdubljih čežnji, dotakni ljubav i raduj se. Bog te je udahnuo dah života, a život je poseban dar koji traži nježnost i zahvalnost. U trpljenju ima izlaz, u suzama postoji sreća onom tko Boga ljubi.
VELIČA* duša moja Gospodina i kliče duh moj*...
Slava Ocu...
Oče naš...
Zdravo Marijo...
Abba~Oče
Srce Isusovo, radosti moja. Zbog Tebe su suze moje pune blagoslova. Smijem se u bolu svom, igram se poput djeteta sa rajskim anđelima, odlazim daleko u dimenzije svete, uvijek sam dušom u bijegu sa ove bolne Planete.. tamo u Tvoju svjetlost idem da se bolna okupam. Sve su mi Tvoje riječi, Tvoja ljubav me liječi. Kralju moj trnovita je i moja kruna, nikada princezica bila nisam, ali ne žalim jer ovo bolno sve uputilo me do Tebe, Tješitelju rajski mileni hvala Ti na utjehi. Tako bi rado zaspala na Tvojom presvetom rukama, trnje da sa mene skineš svjetlom nade okruniš. O Isuse moj mileni čuj me u ovoj mojoj potrebi. Unaprijed hvala za sve svete radosti...neka bude po Očevoj presvetoj volji..
U oči naše Stvoritelj utka sjaj Neba. Dušu i srce nagradi anđeoskom ljubavlju, i protka duh stvorova svojih čežnjom, čudesnošću, vjerom, povjerenjem, nadom
, željama i zahvalom pri molitvi. Slava Mu i vječna hvala što nas izbavlja iz tame i okova svojom veličanstvenom brižnošću. Bog vas obilno blagoslovio za djela vaša plemenita...za odanost volji Njegovoj. Jahve blagoslovi nas sve na putu zemaljskom, daj nam hrabrost koja potječe iz Raja. Unaprijed hvala Oče za sve svete geste... Amen, aleluja
Za mene je nada suza koja nikada ne ispari. Ona traje i sjaji za vječnost obasjavajući tužni život svetom radošću i olakšanjem.
Postoje ljudi koji su u nutrini savršeni upravo zbog svoje vanjske nesavršenosti. Takvi ljudi brzo shvate da je ljubav sve i da nismo samo bolno tijelo, ono je samo prebivalište, hram našeg nebeskog bića. Razvitak duhovne svijesti ovisi o ljubavi koja u nama teče. I više mi eto važno nije što sam nesavršena, savršena sam za Boga i za one koji me gledaju očima ljubavi. Oni će znati da moja opna bola lipotu Raja krije, znati će zašto mi se lice u sred okova milo smije. I da ću jednog dana iz čahure poletjeti, biti će iz okova oslobođena leptirica ljubavi. Bitno je ljubav ostati i onda kada ljubljen u zemnom obličju nisi, jer jednom će naići sve u što smo sveto vjerovali. Postoji dobrota, postoji netko tko spoznaje tajne svete i izgled duše jedino mu znači. Nije važno gdje, bitno je da je u vjeri srca koje za ljubav vječnu kuca.
Tvoja volja Gospodine neka obuzme biće moje, iako mi je teško, osnaži me na putu tom...Daj da spoznam zašto sam baš ja u ovoj dolini smrti, zašto si u ovo tijelo utkao dušu i duh života udahnuo. Reci, što mi je činiti a da ne posrćem, da ne strahujem kad tuga stavi mi u srce oštrice? Obasjaj me, učini jakim biće moje, ne daj da tonem. U križ Tvoj gledam, iz srca te ne dam, prošlost je bolna i tvoja i moja, zato se ufam da iz rana iz kojih ljubav kaplje rastu ljiljani bijeli i dat će mi jednom anđeli Tvoji ono najviše što želim. I moj će križ pasti, tebe će moja duša da časti i pjeva bez prestanka; Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot, puna su nebesa i zemlja Tvoje slave Hosana u visini. Kadoš... Holy Spirit, Come Lord
Gospe mila, kraljice anđela pogledaj na ove pale zemaljske anđele, svrni svoj blagi pogled na naša ponizna srca, podaj nam blagoslov sveti, od kojeg rastu nova bijela krila koja će vječno slaviti Gospodina. Posrednice naša, oprosti za suze, oprosti što ti padaju niz svete haljine, molim se da svaka biser postane, da tvoja zvjezdana kruna još jače zasja od tvoje neopisive ljepote. Divna, blaga majčice, ti si bila zemaljska, požrtvovno si živjela i dobro znaš kolike su zemaljske muke, razumiješ nas i ka sebi u sveto kraljevstvo Trojedinoga Boga pozivaš. Hvala ti ružo nebeska, cvatu vječni, utjeho ožalošćenih, hvala za ono rečeno i nedorečeno. Slavimo te i hvalimo zagovornice naša, ljubavi majčinog srdašca. Već sada vidim te, u gradu koji se zove srce ti živiš, ondje je moja sveta obitelj, moj Isus i Bog, moj vječni blagoslov. Utkaj svetu vjeru u srca svih, iz okova ropstva nek oslobode nas Božji anđeli i arhanđeli. Slava svima na nebesima, ostavi milostivi Gospodine svoje stvorove u čudesima, kao što si Gospu iznenadio, iznenadi i nas sa ispunjenjem onoga što nam duša vapi, Tvoja volja neka bude. Maranatha, dobrodošao Jahve, dobrodošao Isuse pastiru naš.
Mora da je najlipša molitva, kada se vežu dvije duše, da zahvale Bogu na blagoslovu. Te se riječi iz srca presijavaju po anđeoskim krilima poput rajskih nota, koje oni uglazbljuju u čast Stvoritelju. Divno je kada ljudska srca upiju zahvalnost u srce i ono im postane slično Božjem, radosno i blago, požrtvovno i čisto poput prvog snijega. Slava Gospodinu na divnoj kreaciji i plemenitosti koju stvara u nama. Jednom će svaka duša pronaći voljenu ruku, izustiti molitvu zahvalnicu Trojedinom Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu. Divan će biti Novi Jeruzalem, a ako bude sreće i ovaj.
Kada toneš do dna vjera te podiže krilima anđela. Vidiš ono čega nema u opipljivom stanju, i baš te to drži, jer osjećaš u nutrini nebesku podršku. Moguće je to da te netko čuva, da te netko dariva ljubavlju sa onoga Svijeta.
``Blago onima koji su razapeti sa Isusom i molitvenim znakom križa zazivaju pomoć Trojedinoga Boga. Njihov teški križ pridržavaju Božji anđeli i hode sa njima do Raja. Nismo odbačeni i kažnjeni bolom, već smo nagrađeni spoznajom o svetosti.“
Samo čista ljubav otvara zaključane riznice srca i samo enigmatične oči mogu vidjeti krila na običnom čovjeku, darujući im svoju nebesku koprenu. Krasim te otkada te vidjeh anđele... Ljubav mi je ipak sve, i da nikada krila tvoja ne dodirnem, voljet ću svete vizije...
Sreća pa sam od kamenja i cigli kojima su me gađali u djetinstvu i ranoj mladosti sagradila mostić koji me vodi ka Nebu, nisam se od njih sazidala u zid plača, od loših ljudi ljubav je moja bila jača. Dozvah svete leptire da mi se u dušu zaljube, da ju svakog dana odvedu u Raj i kažu patnji će doći kraj, još kamenja ima, ali ja mostiće svete pravim, put ljubavi biram, nikako zid iz kojeg teku suze. Neka mi život i nepravda sve uzme, ali moju čežnju, moju dušu i srce puno otkucaja ljubavi ne može, sve je to lipo moje gore u odajama Raja, u krilima Božjeg nježnog zagrljaja.
Vjerujem u bajke i čudesa sveta, jer ih živim u svom srcu. U njemu je sve satkano od divnog sna. Lipo je to kad ljubavlju letiš bez krila i sve svoje daruješ Božjoj volji. Tko bi u ovim okovima bila da mi mašte i želja nema, tek bol sa zgražanjem od sumornog života, a to mi ne treba, to uz onu koja sveto ljubi ne ide. Da bježim od jave, ma ne nije to, ja samo krasim tamu svjetlošću vjere, znam da će Bog ispuniti moje želje. I lakše ću uz svete vizije srca pretrpiti ovaj križni put, u pustinji oazu stvarati u čast vjeri i saznanju da me gleda dobri Bog sa Neba.
Ruže nebeske u vječnom su cvatu, mirišu srca blagoslovljena i zvona sveta se čuju. To anđeli Gospodnji na Zemlju putuju. Osluškuj dušo udahnuta u život od Boga, osluškuj samo ono sveto čemu te On uči, ogluši se na zemaljske zamke i obmane. Tvoj put je put svetih ljudi, Isusov si učenik, stopama Njegovim hodimo i cilj će nam biti isti, zadivljujući! Kapljice krvi ruže će postati, a znoj rosa svježa.
Sačuvaj nam Bože oči, one koje shvaćaju što duša krije i zašto se lice od radosti smije. Sačuvaj nam noge, koje unatoč boli plešu po otkucaju zaigranog srca. Sačuvaj nam ruke koje su sklopljene u molitvu pri dodiru. Sačuvaj sne vilinsko-anđeoske, neka nam sveti vjetrovi lijepu vijest donosu. Neka nas potraže nebeski putnici i smjeste duše u riznice radosti, neka pijemo iz izvora vječne mladosti. On i ja, dva rubina, dva vječna safira, moramo oživjeti ono što nosimo duboko u grudima. Anđeo mora vilu voljeti, i vila mora u srcu svome samo njega nositi, jer su si prijeki lijek i odsjaj nebeske ljubavi. Uspavaj nas i odnesi u Svijet gdje smo ono što želimo biti. Učini me vilinski lijepom, zanosnom, mirisnom, sa baršunastom haljinom protkanom ružama, njemu stvori krila blagoslovljena, oči neka mu budu moja mora sva, neka se utopim u zagrljaju bez sna, neka vječno tu ljubav svetu osjećam. Leti anđele kroz magle, rijeke i doline, mačem zaprijeti zlu, reci im da ja ljubavi tvojoj pripadam, tvojim grudima sam suđena. Položi me promrzlu na tople grudi, moj budi tamo gdje nas sanja duša moja, tamo gdje postojimo ti i ja i rajska otočja. Smiri me u sred maštanja, ne budi me, neka noć ova vječno traje. Jer bojim se ustati, tebe izgubiti. Bojim se cesta i suza, bojim se biti bez tebe, jer izgubila sam sve bitke i želje. Bolna hodit ću, tebe voljet ću znam, ali da je bar kap moje čežnje istina. Bol čini presnažnu ljubav, očito tebi nestvarnom pripadam, jer samo me netko tko ne postoji može ovako čudnu voljeti. Možda smo nestvarni i ti i ja ljubavi moja. Možda pripadamo ljubavnoj tajni, možda smo samo nečiji osjećaj.
Duše Sveti Tješitelju tužnih srdašca dođi, probudi u srcima našim usnuli glas. Neka se sjetimo baš svi koliko je u Nebu ljubavi. Podari nam vjeru snažnu, napoj nas iz izvora spasa, ne daj nas patnji i onima koji zbog nevjere ostaju bez glasa. Rajska blažena ljepoto, zadivljujući spasu obnovi nas, duhovno i tjelesno ojačaj. Daj da prihvatimo sve uz pomoć ljubavi koju ćeš nam još snažnije u grudima ražariti. Unaprijed hvala ti melemu rajski, hvala za suze i osmijehe, hvala za vjeru koja nam venama teče i zbog nje sve manje sudba ova peče. Svevišnji Bože premili neka bude volja Tvoja, ti znaš što svaka duša mora
U duhu mom si, dušu pod križem Svoga ljubljenog sina Isusa Krista od mojega `Ja` oslobodi. Tijelo mi obnovi i učini na slavu Svoju Gospodine. Jahve Tebi se sve moje utječe. Isijavaj iz mene i učini po volji Svojoj, amen.
Toj ženi mogu darovati sva zemaljska blaga. Bilo bi joj fora to dan, dva, možda ni toliko. Onda bi ubrzo rekla da je sve to tuga i mrtvilo. Ona ne može bez ljubavi. Zatvorila bi oči i čeznula daleko u vilinskoj šumi uz žubor rijeke za nebesima i svetim čudesima radosti srca. Više voli cvijetne livade...nebeske padine i njega koji je tajno sluša i ušuškava potajno u svoja snena krila ostavljajući jutrom cvjetne tragove i nebeske miomirise...
Obasjaj me slavom svojom Gospodine. Daj da postanem dio Tvoje svjetlosti veličanstvene. Daj da prostirem ljubav nebesku po ovim uplakanim ranama Svijeta. Obasjaj me i umi mi bolno biće, u srce mi stavi rajske ptice. Gospodine čuj me u uplakanom dolu, čuj onu koja svima želi ljubav i slobodu. Učini me još više na svoju sliku, daj da se u potpunosti vratim svom nebeskom korijenu. Zapovijedaj mi i utkaj snagu u moje rane, neka zacijele i slave svete dane. Abba Oče
Isuse Ti me odvodiš na plavetne livade, osunčane slavom Očevom. Tu uz Tebe sam, tvoja malena sestrica koju učiš životnim vrijednostima. U srce si mi utkao nadu, ljubav i vjeru da moje biće može sve jer ja BOGA ljubim i neprestalno mislim na Tebe. Kažeš mi da je moj križni put staza do svih želja. Vjerujem Tvom glasu nutrine, sa radošću Ti spominjem ime, i duši svojoj pjesničkoj ime po Tebi dade, sa Tobom u mislima brojim ove zemaljske dane. Hvala Ti Kriste što želim biti duše čiste i sve činim ja po uzoru Tvoga srca plemenitoga. Uz mene hodi, Ti znaš koliko te moje biće voli. I kad mi je najteže po pamučnim oblacima prošetaj me, neka ozdrave moje boli sve, smiluj mi se suzo radosnice, moj nebeski zaštitniče.
Ljubljena obitelji rajska učinite i našu obitelj po vašoj ljubavi, miru i skladu. Neka se svaka obitelj zemaljska obnovi, okrijepi i stekne zasluge da bude skupa u Raju sa ostalim službenicima Gospodnjim. Jahve dobri, dođi u srca koja nisu svjesna što znači zajednica, što znači bliskost, spoji sve krvne veze u jedinstvo, u savez sa Tobom. Molim te stvori nove mlade obitelji kojima si Ti sve. Neka ih vječno veže ljubav prema Tebi, neka se raduju sa svojim malenim anđelima. Srce mnogima zacijeli i daj nam nadu da još uvijek na Zemlji može vladati rajska harmonija. Smiluj nam se Gospodine, obitelj svetinja neka svima bude.
Zamisli želju noćas, posveti joj se u potpunosti, bdi u molitvi i znaj da će ti biti dano po vjeri. Zamisli da ti je Isus poklonio maslačak nade, puhni u njega kao u rođendanske svijećice, sjemenke će zasigurno izrasti u nečijem srcu u proljeće.
Jednom će zapjevati te, ptice u srcu mi čuvane... Neće golubice plakati i u tom činu umrijeti, jer svaka te zove i voli, za svetu ljubav se bori. Puno mi srce radosti zbog osjećaja da postojiš, da se za moju sreću boriš, da me istom čežnjom voliš. Odvodi me ljubav ova do rajskih dvora, tamo svim srcem slavim milost Gospodnju, ljubav ovu neopisivu kojom mi blagoslovi najbolnije dane. Živim te, dišem i izdišem znajuć da si dio mene zauvijek. Suzice mila radosnice padaj na srce moje, tu on je. U povoj miline stavljaju me krila ta, u nesreći ipak imam sreću koja iz duše mi izranja. Pruža mi ruku spasa, ne ostajem bez glasa, dotičem ljubav svoju, uz te brižne ruke molim se Bogu. U očima njegovim vidim sve što radost je. Ne recite mi da ga nema, da je samo rajska želja, jer On je moj anđeo čuvar, a ja u Božje anđele vjerujem. Tu je, neka se ljudi čude pticama koje im u srce kao blagoslov šaljem. Lepet nebeske ljubavi želim svima.
``On bijaše otkrivenje u bolu, ljubav nad svim ljubavima, On bijah obučen u svetu milinu kojom me zagrli. On je oduvijek bio Taj koji je osmijeh u sred mojih okova. Tonula sam od svih nevolja, vukli su me vihori i sidro su mi oko vrata stavili. On je bio osjećaj pripadanja ljepoti. Isus me uputio da gledam u Nebo, ono u svojoj nutrini. Rekao mi je izroni, idi rukama prema gore, prema nebeskoj strani sebe i ne brini, okovi su put do Oca koji te neizustivo voli. Plakala sam i plačem na putu tom i dobro je to imam suze koje kažu da mi je srce u ljubavi ostalo, osjeća se voljeno unatoč svemu što ga je snašlo. Izroniti ću jednog dana, ugledati Nebo i biti bez mana. Ljubav će me okrijepiti, haljinu blagoslova satkati. Vjerujem Bogu, jer u ime Isusovo oduvijek Ga molim. Nasmijat će me i ostati ću u tom osmijehu dodira Duha Svetoga zauvijek. Sad moram plakati, ali ponajviše osmijehe vjere stvarati. Bog mi je u pomoći, On želi da Novo Nebo vidim, da se željama ostvarenim divim``.
Vjera, nada i ljubav zračice su sunca premorenoj duši. Vjetre rajski svojom milošću zapuši, Gospodine donesi radost u srca naša, neka zamiriše i ovdje ma Zemlji rajski vrt koji ne poznaje tugu i smrt. Krik duše zaustavi, mir stavi na naše rane. Amen.
Blago se osobama sa zlatnom aureolom iznad srca. Jer to je srce u misiji zemaljskog Božjeg anđela. Ono je puno svjetlosti i rajske životne energije, ono se bezuvjetno dariva i ljubi sve i sviju.
Blago pobožnom srcu, njegov otkucaj slavi Boga koji je vječno bogatstvo. Ljubav je sveti dijamant, i kada dođemo pred Gospodina, jedino će nas gledati po ljubavi koju smo darovali Svijetu, bez da smo išta tražili zauzvrat. Sve će nestati, ništa nije vječno osim tragova ljubavi koje smo ostavili u srcima žeđanim spoznaje o Raju.
Zadivljujuće je kada ti duša dodirne zvijezde, upije sav taj njihov sjaj u sred bola. I onda shvatiš kako si postao umjetnik svog života. Kreativno, svjetleće srce vidi sve drugačije, ono vidi cvijet, ali i rosu koja se savršeno stapa sa njegovim baršunastim laticama. Shvatiš da je život sa križem dar spoznaje. Dan može biti ružan, ispunjen kišom i mrzovoljnim ljudima, ali ti imaš pravo izbora. Smij se, ukrasi dan osmijehom, budi sunce Svijetu koji do zvijezda ne umije i neda mu se.
``Strpljivo srce biva darivano svjetlom nade i obećanjem da će doći sveto vrijeme ostvarenja.``
``Blago čistom srcu, ono uspijeva od svete ljubavi stvoriti željeno. Jednom će ga vjera odvesti do tragova, jer negdje sigurno postoji i bdije mirisna duša, blagoslovljena.``
``Budi leptir, ispijaj sok iz nježnih rosnih pupoljaka, ali u tom činu miluj latice cvijeta na kog si se oslonio.``.
Jednom ćeš me zasigurno naći, neće moju dušu, niti moje stihove vrijeme prekriti, niti će pijesak koji me guši ubiti moju ljubav. Jednom ćeš me zasigurno naći liposti moja, biti ćeš tu gdje su se rasprostranili moji snovi, nadviti ćeš svoja prekrasna krila sudbine nad dušu moju. Uspavati ćeš me i u grudi svoje staviti svu moju ljubav, svaku pjesmu tebi pisanu. Jednom zasigurno moraš doći. Onda kada izgubim se, ti mi put u Nebo pokaži. I sviraj mi ljubavi moja, sviraj mi dugo, oboji crno bijele tipke na klaviru sudbine, neću posmrtnu, oproštajnu pjesmu... Sviraj mi na duginim tipkama o vječnom životu kraj tebe, sjeti me na savez sa Bogom i ljudima. On nebi razočarao onu koja je sluga Njegova. On te meni dariva.
Koliko samo ručica u molitvu se sklopilo, dok je njihovo zemaljsko carstvo zlo topilo. Potopili se topli domovi, ostadoše rane, plač i snažni krikovi. Humana srca ih primiše, anđeli zemaljski za njih se pobrinuše. Osuši Gospode suze u grudima, ostavi svojim milosrđem te ljude u čudima. Ako ih je tuga morala spojiti, ljubav dokazati, učini da budu hrabri, i da im dom opet u blagoslovu Tvome zasjaji. Šalji zrake nebeske, stvaraj dugu iznad svake kuće, obnovi uz pomoć dobrih srca svačiji dom. Hvala ti unaprijed Bože, neka se ljudi ujedine i zauvijek slože.
``Cilj života je pronaći u duši mirisno, sveto skrovište, posebno onda kada se čini da smo sami i neshvaćeni. Bitno je biti buket cvjetova koji se nesebično daruje. Cvijetu je najviše potreban Bog, za njegovu ljepotu i rast.``
Ne moraš mi kupiti rubine, dukate, safire, ne moraš roniti u more duboko po školjku sa biserom za mene. Ja ti svo drago kamenje u očima za tebe čuvam. Takva sam ti ja, moje je blago u meni, u dobroti duše i srca. Ti dođi sa takvim sjajem nutrine, neka ti se u očima zrcali moje ime, ljubav bi svetu ja, onu što kao privjesak nebeski nosim u grudima. Ukrasi me poljskim cvijećem, ukrasi me blagoslovom Raja. Duga vječnog saveza sa Bogom neka nas spaja.
Zagonetke...križaljke Oca nebeskog tako su nedokučivog odgovora... Jednom će ispisati slova, tamo gdje je znak pitanja, svakoj duši koja Mu se danonoćno utječe. Zazrcalit će se u duši vječna sreća zbog odgovora, samo ustrajmo u vjeri, nadi i molitvi. »BVB«
Ako nekome daruješ svoje srce, neka ono bude mirisno i čisto, otvoreno i ljubazno i prije svega svetog shvaćanja i povjerenja, neka to bude jednom riječju ANĐEOSKO SRCE! Kada se takva dva srca nađu, mirisati će i zimi, jer će jedno drugom poklanjati toplinu poput sunca i svježu rosu u trenutku zagrljaja. Blago takvom srcu, ono će vječno u blagoslovu Božjem kucati, ako i ne nađe nekoga identičnog sebi biti će sretno, jer je iskreno voljelo i poštovalo sveti zakon. Mirišite na ljubav prijateljska srdašca
Jahve svjetiljka mojih puteva, pod šator svoje sjenke bolnu me sakriva. Kličem Gospodinu Bogu svome, raduje me sveprisutstvo Njegovo, divim se ljubavi svetoj iako ožalošćena u bolu bivam. Služim mu, ali ja sluškinja uboga nisam, ne ujedaju me štakori, ja Njegovoj slavi služim. Ime sveto zazivam i ljubim stope svete. Sion promatra duša moja, u molitvi milost vapi za sve. Ko za izvorom poljskim, hodim za Tobom Bože, ožednjela u ovoj pustinji što gorak se život zove. Maranatha, smiluj nam se Oče, dođi, pošalji radost svoju u srca uplakana!
Biti će sve u redu ptico mala, smrt je sveto putovanje. Znam da tvoje jato tuguje i duša moja po malo strahuje. Moje krilo su slomili, u bolnom sam hodu,a tražila sam samo kao i ti vječni mir i slobodu. Ubili su, ranili tijelo, ali vjeru i ljubav nisu. Ona će me vratiti Stvoritelju i tebi koja ni za što nisi kriva. Letjet ćemo to ti obećajem, krletku će grom Božji spaliti, u kavezu nikad više nećemo zaspati.
Ma` čuvam ja, svoje srce iskreno za onog čija je ljubav kao vjetar koji uvijek nježno piri i dušu mi smiri. Ljupkost svoju u njegove ću grudi posijati, neka niču ljiljani u dolu radosti, neka jelenče moje mirise ljubljene srne vječno udiše. Negdje me voli duša oblikovana od Božjih blagih ruku. Ma` znam da mora postojati za ljubav moju. Gleda me onako kako ja gledam na ljubav, nutrinom i razumijevanjem. Njegov je jezik blagosti pun, nema on na njemu trnja da mi srce bode. Odmara me govor njegove duše već sada, dok ga u snu budim. Oči anđela probudite se, cvijetu šaronski, ljiljanu mirisni nedostaješ mi pod ovim Nebom gdje mi je Bog život utkao. Povuci me za sobom u san ako nije vrijeme da se naša krila ljubavi u Nebo vinu.
Prava ljubav je kada ti se netko uvuče tamo gdje osjećaš prazninu i ostane zauvijek da te čini potpunim. Ako takvu osobu nikada ne nađemo, ne brinimo netko baš takav postoji na Nebu i šalje nam mir u naše nemirno srce.
``Ljubav je kada sviju volimo sa dragošću svetom, ali samo jednoj osobi posvećujemo posebnu pažnju. Ono što se zrcali u našim očima, ono što je buktinja osjećaja Raja u nama, tu milinu darujemo anđelu našeg srca, i onda ono počne u blagoslovu da kuca. Trebamo biti primjer liposti na Zemlji, trebamo se odupirati zamkama zloga. Ljudi koji varaju, nisu ni svjesni kako u tom činu zlo uživa i krade ga za sebe. Duša je skrojena od svjetlosti i od božanske tajne neuništivosti, ne može nitko nestati, smrt ne postoji, već sud trajni. Sadimo divna djela, nek niču vječne ruže i krase naše domove. Ljubav je smisao, ne prevara. Dao Bog da shvate oni koji život smatraju luksuzom i igrom..``
Susret nebeske i zemaljske sestrice neizbježan je, kada jedna od njih od boli kida se. Ona nebeska izvor je svjetlosti, energija pozitivnih misli, kada ona uplakana negativno misli. Ipak uvijek pobjede sveti zagrljaji, vjera da Bog svima po zaslugama sprema. Utješiteljica mila je tu kada krene mi po zlu.
Bog ti je dao svjetiljku, stavio je u tvoje biće, ti si svjetlo koje obasjava ono što želi. Zašto onda misliš da si u tami i gledaš krive stvari. Usmjeri oči ka Nebu da se napune rajskom milinom, moli za čudo i Bog će te iznenaditi. Pusti da ti blagoslovljen vijenac padne na umornu glavu, da zamirišeš na ljubav svetu koja u nevolji plan ima.
Gospodin je sačinio sve dvostrukim, jedno prema drugome. Nikoga nije ostavio samim u potpunosti. Daruje nam u životu baš one ljude koji su nam potrebni. Mislim o tebi anđele moj, nisi sam, nisam sama. Jednom ćemo biti par, zadivljujući. Nećemo plakati na putu zemaljskom, jer naša vjera daruje nam osmijeh nade... Neko moj postoji, neko čiji se prsti savršeno uklapaju u moje i čine zajedničku molitvu. Mora da je tako Gospode moj.
Noć je Jahve moj, ali moje srce je svjetiljka, Ti joj dolijevaš ulje sveto. Taj plamtaj ljubavi ne gasne i kada kiša pada tvoj anđeo krilima štit iznad srca mi pravi. Vjeđe mi umorne budnima držiš da kažem Svijetu koliko Te trebam i tko si ti nama svima. Ljubavni biser neuništivi. Divno je to što si tajan, sveoprisutan i što te uvijek u nebu svoje vjere mogu naći. Ondje gdje sam ja dušom noćas, ondje me zadrži dugo.
Cvjeta duša, iako je u plač bačena i sunce je pustinjsko peče. Šušti klasje Jeruzalemsko, hlad će joj Bog stvoriti. Malaksalo je tijelo, ali duša miriše po svetosti od vjere i predanosti Ocu. Pred Sionskim vratima vidjet će nebesku šaptačicu, kako noćima i danima pripovijeda spasenje. Isus je utvrda njena.
Čuju me Oče, i gledaju me; a niti me razume, niti me doista vide. Razumljiva sam samo Tvome Svijetu, tvojim misionarima ljubavi. Žao mi je što nisam čarobnica i ne mogu omekšati neka srca, ali zato Ti djeluj, srca otkamenjuj, neka shvate svetu istinu, dok sve ne krene ka zlu. U Tebi je izvor dobrote koji oplemenjuje srce i u nevolji daje snagu. Dokaži Gospode da si velik, na mene izli svoju milost, izli blagoslov Neba, jer očito im treba dokaz, nešto opipljivo, vidljivo, učini čudo koje te molim, učini da im dokažem da postojiš. Sve ono što nosim u dubini sebe, neka java postane, pa ako i umrijeti moram da Svijet povjeruje, uspavaj me u snu da im dođem sva od sjaja, sva od Tvoga blagoslova Raja. Život svoj ne žalim, meni cvijećem ne moraju grob krasiti. Meni je dovoljno tebe Slaviti, neće mi vjeru nevjernici okaljati. Tvoja volja neka bude, ako žele nek mi sude. Ti ćeš mi utočište uvijek biti, uplakanu svjetlošću zagrliti. Duše Sveti pohodi sve, spusti krila blagoslova i na moje tijelo koje muči se, neka duša odmori se i srce umiri u Tvojoj svetoj prisutnosti.
Čekam čudo, ustrajno bdijem u hramu uplakanom. Po nekada mi se učini da svjetlost nebeska u grudi moje stiže i da me iz tijela bolnog u Nebo podiže. Duh Sveti lebdi mi nad posteljom, suze ko sestrice miluju mi lice, postale mi utješiteljice. Nikada ne zaboravljam svete zagrljaje, onu obuzetost miline i u ovom bolu spominjem sveto ime. Tražim odgovore predugo, postaje mi u ovom tijelu sve teže, bol žeže ko pustinjsko sunce u rane moje i onda u toj fatamorgani duše vidim ono vrijedno patnje, vrijedno krika molitvenog, vidim Boga kako mi dušu čisti, čvrsne i obnavlja za Novi Jeruzalem. Znam da biti ću Nebeska vila, bez mana i rana onda kada to Božje usne izgovore, neće me Njegove oči još dugo moći bolnu gledati, znam milosrđe Njegovo za mene veliko je. Zemlja nek me sahrani, ja ću opet ustati u cvijetu se pojaviti sa mirisom vječne ljubavi. Bog bolne ozdravlja, vrijeme plakanja prolazi jer sud dolazi...
`Srodna duša je poput bisera u školjci, postoji negdje i čeka svoju ljubav. Oči su joj često na obali, promatra daljine i silno kamenje koje ju skriva. Uplakan je taj biser, zato tako divno i sjaji.``
Oči nižu suze, ne obadiraju na nju oni koji su bili utješeni od tih nekada radosnih očiju. Utješiteljica osta u gorkoj boli, u osudi križa suze crne kapkaju... Ljubih i darovah sve, ali sada to ne vrijedi. Sretni su oni koje je krijepila, sad oni daleko su, ne treba im sjenka uplakana. Putevi Jeruzalemski gdje li su, dok ona kroz Judine hodi i Boga čudo moli. Nitko ne donosi maramice za suzice njene, ispare tek kada ih srce upije. Kćer Sionska krvave suze roni, Jahve viče: ``jecaj, nek ko potok teku tvoje suze danju i noću, nek se zjenica oka tvoga ne odmori, u sav glas kliči Gospodu svom. Milost je za tebe velika, izlij srce u ruke moje. Nevolju tvoju poznajem, tvoje utočište ljubav je moja. Kćer Sionska, duša Jeruzalemska vraća se Novom nebu. Golubicu mira i ljubavi svima šalje, ljubav njena ne prestaje
Zavjese sionske neka nas prekriju ljubavi moja. Šator Jeruzalemski neka bude dom naš, utočište sveto. Stručak si najmirisninih ljiljana koje anđeli položiše u moje uplakane grudi. Oči su ti oceani, ruke golubi u letu. Plavetnilo je postelja naših duša oduvijek. Poljubi me poljupcem snenim, ostavi trag da me voli netko drag. Na čelu će ostati otisak, zvijezde će se kao aureole zrcaliti od radosti. Bit ću tvoj sjaj u noći moja blagosti.
Pomozi Svijetu svome Gospode, onim srcem Betlehemskim, onim glasom Nazaretskim, onom silom Sionskom, voljom Jeruzalemskom. Ni za što nisu krive ručice malene, ni one velike molitvene.
``Ako uronim u vječni san, molim te ti za mene sviraj, ti moju ljubav slavi, pjesme moje uglazbi, jer ja te volih anđele dragi, kao što gitarista voli svoje note. Ili radije biraj da me budnu imaš, da me voliš kao što se vole najsvetije stvari, predano i čisto, bez kapi sumnje u ljubav vječnu moju. Možda me ljubav sveta ozdravi.`
``Svi smo mi jednom bili anđeli, ali kada nebesko padne u zemaljsko, pada u čisti grijeh svjesno ili nesvjesno. Ono nevino djetešce raste, dobiva bolne životne teškoće i udarce, prisiljeno je odupirati se negativnosti i u svoj toj bitki, nemoguće je da mu ne otpadnu krila i postane samo čovjek.`
Kada mi zaborave dobrotu, ne izdaj me; pripiši svoje životne linije na moje dlanove. Anđeoske linije neka budu moji putevi svjetlosti, tim linijama neka teku slapovi Božje milosti. Molim te postoji, postoji za moju čežnju, molim te zaigraj mi srce kad mu se ne tuče, neka me ljubav liposti puna u ovom dolu smrti ka vječnom Raju vuče. Zaigrajmo vječni ples u čast Bogu, gledajmo zvijezda sjaj i kad si daleko i presijavaš se u tajni, tvoja sam zauvijek znaj!
Trajem, dišem samo zbog Tebe, ti ispunjavaš moje srce u sred tuge. Isuse, rajska zvjezdice, rajsko milo sunašce bdi nad ovom dolinom uplakanom, zrakni nas svojim blaženim okom, blagoslovi dušu, duh i tijelo ljubavlju svetom dok san nam odmara oči. Neka sa novim jutrom budemo i mi novi, snažni, željni života i slavljenja svega što je Svevišnji Otac stvorio. Na krilima Duha Svetoga neka zasja moja molitva i obistini se, u Ime Tvoje ovu molitvu Kriste premili pred Svijetom prostirem.
Razlika između zemaljskog i mog nebeskog kralja, je u tome što je kruna moga kralja živa i puna osjećaja za ljubav, ona je zaštitnička, odana i milosti puna bez obzira što je puna trnja. Dok su te usijane krune tek zlato koje se diči samoljubljem, i sve zgrću za sebe, ne znajući da zlato brzo prekrije zemlja i crvi, a drvo života na kome je raspet moj kralj sa trnovitom krunom je vječno.
Pusti sjaj u srce svoje,
noću nam anđeoske zvijezde krase snove.
Jutro donosi nova svitanja,
zaboravi na bolna pitanja.
Sve do Boga je.
Sve je u tajni koja je procvala u nebesima.
Na nama je da sjajimo, da obasjavamo život.
Na nama je da budemo ljubav i usred boli.
To Bog zahtjeva, to On voli.
Što sutra biti će On pokazati će,
molitve predane vidi,
željama se iskrenim divi.
Želja koja nam u srcu neprestalno sja,
ona je od Boga utkana.
Njoj se predajmo ustrajno,
jer Bog voli to.
Zahvalnog srca pred Oca idimo,
želji se i prije oblikovanja u javi divimo.
Zagledala sam se u nešto moje, nešto sveto za čim mi duša žeđa i dobro znam da nikada pogled na tu tajnu neću ispustiti. Neka me ometaju i suze i bol, naići će i sunce koje mi šalje moj dobri Bog. Kada me upije tajna, obistinit će se sve, sve moje suze molitvene. Ana će uistinu Emanuela biti, bezbolna, mirisna i mila, vila rajskih krila.
Zadivljujuć je tvoj let, lebdiš u visinama i spuštaš se u ove suzne doline Duše mili, Ti snagom rajskom nas zakrili! Pjevaš u srcima o novim nadama. Zatvaram oči, vidim te, divno je svjetlo Gospodnje. Stvaraš Novo sve, uskoro vječni Raj biti će. Štiti nas snago sveta, daj da nam tuga ne zasmeta pod križem ljubavi i ufanja nek teku suze vječnog spasenja.
Blagoslovi Gospodine svoj Svijet, prosvijetli srca ugasla. Učini da idemo stazicama mira i ljubavi, poštovanja i zahvalnosti. Pošalji Duha Svojega u svaki naš dan i noć, u snove i vizije duše. Neka vjetrić sreće u živote naše zapuše i otkloni sve zemaljske blokade kojih često nismo ni svjesni. Daj da se čudo devetnice desi, svakome tko se uzda u Tebe
Sve i da se nađe u pustinji, duša koja vjeruje u Boga zamišljati će more i brod spasa, čiji je kapetan, ljubav njenog srca. Neće se pustinja pretvoriti u more, ali će srce povjerovati u nadu, a srce koje se u Boga uzda, biva spašeno svetim čudom.
Sa nebeskih visina doletih ptica bijela, kazah ostvaruje ti se želja. Na užeglim ranama vjetrić mirisni vrtlog napravi. Duh Sveti bol moju otkupi. Tako će biti, kazah mi anđeo držeć u rukama bijeli svijećnjak, sa sedam upaljenih svijeća, iznad svake je zvijezda i u njima se zrcale darovi Duha Svetoga. Stojim u Crkvi, prizor je toliko zadivljujuć da mi daje krila, lebdi mi duša od miline, slaveć sveto ime.
Blagoslovi Duše Sveti i pohodi sve moje divne ljude; obitelj, rodbinu, prijatelje i poznanike, a naručito one koji te još spoznali nisu..
Divni moj Gospodine, preljubljeni pastiru, hvala ti na ovome danu i na noći koja će doći. Sve je divnije, kada mojim srcem teče ozdraviteljska voda nebeska, i u njega prodire svjetlo nepresušne ljubavi Duha Svetoga. Tješitelj moj me ljubi, uzdam se u ta divna krila koja se presijavaju u mojoj duši i pjevaju o kreposti. Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu +Amen+
Duše Sveti, nad Gospinim likom sjaš, mene bolnu opijaš. Izvire vjera moja iz srca,duše, duha i uma moga, shvaćam mnogo toga i slavim svetu mudrost koju je spoznalo moje biće. Sva ti se utječem, tebe molim, tebi kličem. Zamišljam svjetlost tvoju, mir i slobodu i onu ljubav u kojoj sam u tvome sveprisustvu nekoć bila, smijala se i suze lila, od ništavila ozdravila, sveto još jače spoznala.
Ufamo se u Tvoju milost Gospodine, ti si jedini izvor koji liječi i ozdravlja u potpunosti. Slava ti Bože mili, iz dana u dan u našim životima čuda čini, jer samo tvoja ljubav može nas vratiti u rajske bezbolne vrtove. Duše Sveti raširi krila nebeska, sjajom svoje milisti okupaj duše naše. Podaj nam svojih darova sedam, da još snažnije kličemo Gospodinu i nikada ne zaboravimo koliko smo mu slični. Duša se mora vratiti svome izvoru, da bi sa svojih pleća uspješno skinula sav teret. Jedina sreća je povratak Bogu. Uputi nas na prave stazice dobri Duše, sveti glasu
Gospode moj, daruj nam snagu, utkaj Duha Svoga u svaki naš dan tako snažno, da kao ova četiri dana molimo i predamo svo svoje biće tvojoj svetosti. Darove svete utkaj u naše srce, dušu, duh i um, da spoznamo koliko nas ljubiš i misliš neprestalno na nas. Slava ti Oče na nebesima što nas ostavljaš u čudesima.
Duše Sveti dođi u grudi molitvene, jer stvorio si ih, Ti jedini znaš kako se obnavljaju. Utkaj u biće ljudsko svoje veličanstvene darove, jer ti si onaj koji leti u želji za utjehom onih koji ga zazivaju. Slava Jahvi i Kristu i Tješitelju Presvetim u vjekove. Amen!
Gospode, dotoči trajnu milost, utkaj vječnu milinu u grudi zemne. Duše Sveti, ti što svjetlom obasjavaš svoja bića, upali plam sveti u našim srcima i svevišnjim darovima podari one koji te zazivaju. Neka nam noć ne bude tamna, Ti svoju ljubav izli u grudi naše i učini da u srcu zvijezde beskrajne sijaju i svojom toplinom rane opijaju. Jutrom kada ugasnu, neka sa njima ugasne i bol i samo osmijehe širimo, slaveć dar tvoj. Iz dana u dan bliži se k nama, ne daj nikada da nas zemno svlada, jer Nebo ljubimo mi i želimo jednoga dana obećanje Jahvino vidjeti i živjeti. Maranatha
Negdje je dlan od Boga dan. Negdje se ušće ljubavi skrilo. Negdje je sveta istina, vilinska molitva zasjala. Negdje je tajna nad tajnama, negdje je kuća Božja. I naći će sve to srce moje ili bar duh moj koji se na put sprema. Iz dana u dan pakiram se, u kofer duše stavljam drage sličice, molitve i svete zapise...i ljubav svu koju dobih na Svijetu. Jednom kada se on napuni suzama i postanem na Svijetu nemoćna, poći ću tim blagoslovljenim stazama... Imati ću čast da osjetim ono o čemu sam maštala...
Neka mi suze nestanu u mirisnoj vodi proljetnoj. Anđele, ti uberi cvijeće najljepše u vilinskim tajnovitim šumama. Ukrasi tugu, uljepšaj ovu neizdrživu bol...pa makar ti i umrla kad cvijeće uvene. Neka se radujem bar tom jednom danu koji je sveta istina. Mogu ti dušo i pod ledinu ladnu, mogu u zaborav od Svijeta, ali smrt mi nikada ukrasti ljubav neće, jer ona će u pjesmama ostati i u tvojim krilima koja će sa Bogom po mene stići, bezbolno me podići u ruho bijelo obući. Kada bi bar nestala, da te ne žalostim. Kada bi bar mogla to učiniti bezbolno. Umjesto nekog drugog ja neka ginem, prah bi bila, prah božanski. Jer bol, čemu da ljubav bude bol ako može biti bezbol? Koliko još do sna iz kojeg se ne budi, koliko još do onog što sam pri stvaranju bila. Prah nježni, mirisni Rajski budi dušo moja i čekaj Boga da te u život ostvarenih molitvi pusti.
``Ništa nije uzaludno onome tko se moli i vjeruje da je na kraju tunela svjetlost nebeska, a ne vlak koji će nas usmrtiti.``
Duše Sveti pohodi nemoćne, utkaj im u kosti čvrstoću i snagu, a u srce i dušu svoju neizustivu ljubav koja ih podiže. Blagoslov svoj daruj svima nama koji smo bolni, ožalošćeni i depresivni zbog zemaljskih negativnih sila. Tvoja radost neka bude i naša. Bože, mi želimo biti onakvi kakvima si nas stvorio pri stvaranju Svijeta; divni, oduševljeni svim blagodatima zemaljskoga života. Daj da opet spoznamo ogromnu ljubav, koja briše sve boli i u životu ostavlja svoju blagoslovljenu ljepotu.
Nebeska željice moja, budi mi bar ti prepuna blagoslova. Snagom svojom štiti me Gospode i uzmi me. Ja nemam kuda ni gdje, ljubav moja jedino neka ostane i cijeli Svijet podigne, evo žrtvuj mene, pa neka bol svima stane. Ne žalim ja ništa više, niti išta tražim, ja ti Gospode zemaljski želja za sebe nemam. U srce svoje sakri me, u bijelom lijesu odmori me. Vrati me u prah Gospode, zar je i to tražiti previše...? Daj sve onima željnima zemaljskog, meni daj samo mir i san vječni, ma ni cvijet mi ne moraju dati, ni vilom me zvati, neka me zaborave, tako je najbolje. Duh Sveti neka upije me, neka me isplače, smiri i ismije. I oči moje Nebu da, neka oči ljubavi polete.
Ufamo se u Tebe, Betlehemska zvijezdo... Obasjaj nam ovu suznu dolinu i izli slapove nebeske ljubavi u naše živote. Budi nam štit, budi nam sve mili Gospode. Blagoslov Tvoj nam treba, šalji ga Bože mili sa svog divnog Neba. Okrijepi duše koje su tonule, spasi nas i nagradi one koji te slave tajnama presvetim. Mi te slijedimo, svoj život stavljamo pod zaštitu Tvoju, bolesne ozdravi, ojađene jačaj. Slava ti i unaprijed hvala na milosti križa Tvog preljubljenog sina Isusa Nazarećanina. Sa njim smo u pustinji, jer On je naša oaza mira i ljubavi
Jutro je svanulo, grom me probudio. Sanjah oluju najveću, potop tijela mog. Nikada čudnijeg sna, i sada treperi duša moja, a ja moram Gospode na mjesto koje važno mi je, ma znaš ti sve moje strahove, razmakni uzdrhtale kišne oblake, daj mi srcu sunce i da bez straha stanem pred odluku drugih... Ti odluči što je najbolje za mene, neka me gledaju dušom. Maranatha, dođi Oče, budi mi u srcu kao melem, daj da bez straha tuče. Hvala ti moj dobri Bože, znam da čuješ i vidiš moje sve. Prati me krilom Svojim, koji me čuvati ne prestaje
NEKA MOJU LJUBAV PROBUDI PROLJEĆE
Kolijevke svete, uspomene mile
zašto ste mi suze
u oči slile?
Iza gorke koprene,
imala sam sreću,
u srcu duboko
miris krila raja.
Ostao mi drhtaj
i želja vječita stara.
Kada bi me bar
proljeće bolu ukralo.
Kada bi mi bar
dušu razbudilo,
u tom cvatu najmilijeg cvijeća;
Bagrem mirisni kosa nek mi bude.
usne jaglaci raspjevani,
ruke moje jorgovani.
Oči ljubičice snene,
koje ispunjavaju želje.
Kuda ću sa ljubavlju ovolikom,
ako ju ne uzme proljeće,
ako je ne pretvori
u cvijeće vječne sreće!?
~ČEKAJUĆ LJUBAV IZ PLEMENA JERUZALEMSKOG~
Kradom me otimaju, prerušavaju se u tebe ljubavi moja, ali kad ih pitam ono što očekujem od tebe ne znaju, ne umiju ispričati, nisu oni ti moja ljubljena svjetlosti. Kako te samo volim u ovom svetom dvoru nadanja, sve dajem drugima za radost, a umire mi se bez tvog dodira i zagrljaja. Dajem im ljubavne zračice, jer ti si moje sunašce koje hladnu topli me. Šteta bi bilo ove ljubavi, grijeh bi bio ne spomenuti blagoslov koji im želim, koji u sred boli osjećam. Jeruzalemski prinče iz plemena sam tvoga, tvome sam srcu suđena, tvojim nježnim dlanovima i prije stvaranja života pripisana. Otkrio si se kada sam od života odustajala, negdje duboko u duši šaptao si disati ću umjesto tvojih umornih pluća, uspavati ću te svojim krilima, prinjeti te tužnu pred Gospoda samo da ozdraviš, da ustaneš mi vilo ljubavi. Poslušala sam te, moje najdraže, godine duge snivam te, sveta ljubav jača me, a onda me optuže da umišljam te, da od boli ludim, da se gubim. Java mi te krade, ali ne i vjera da ću te vidjeti svog od nježnosti i blagoslovljene ljubavi, u rukama već osjećam mirisnu ružu koju mi tvoja duša dariva. Čekam te sva sanjiva, dođi budi san pa me uspavaj na svojim anđeoskim grudima. Predugo mi fališ, fali mi srce koje moje molitve čini stvarnima. Jeruzalemska dušo, princezu svoju okruni ljubavlju svojom vječnom, predanom. Bar u snu budi tu, moja podrška sad kad puna sam boli i suda. Noćas me zadrži u snu otkri se jedino moje, reci da ovo nisu suze već biseri kojima krasiš srce moje! U Sion hodimo, Jeruzalem u grudima nosimo, Betlehemska zvijezda neka opet snažno sja, anđele vodi me na krilima ljubavi do Boga, umorna sam, od bitke preumorna. Kad bi bar mogla ostati u svemu onom što osjećam... Kada me bar ne bi budili, moja ljubavi u pamučne oblake sakri me od ove nevolje. Križ sjaji, ljubav požrtvovnu taji, oh Jahve moj, ko sam ja u Svijetu ovom bez anđela tvog? Zašto ga čekam uplakanooka, zašto ako nemam pravo ni na što lipo?
MOLITVENA PJESMA
U ritmu nebeske topline,
zazivam ti Bože ime
i pjevam nek me čuju svi
stvorovi Tvoji.
Jahve ti si hrabrost
na mojoj Maslinskoj gori,
ti si mi zaštitnik u ovoj
noćnoj mori.
Ti si Bože strpljivost
kad trnovita kruna peče,
Ti si sve ono divno
o čemu mi tvoj sinak reče.
Vodo života napoj mi duhovno korijenje
da stablo sa kog ću duhovno hraniti
prijateljske duše bude što veće.
Izvoru spasonosni
napoj me
učini po volji Svojoj.
U službu vječnu stavi me,
blagoslovi molim te.
Abba Oče, Amen.
Autorica: Ana Emanuela Šimunić
Nema komentara:
Objavi komentar