Nemoj da te traže tuđe oči, one nikada neće primjetiti tugu tvojih dok osmijehom prekrivaju patnju. Nemoj ni čeznuti da ti zimi ruke griju dlanovi kojima se ne moli za tebe, tebi trebaju ruke koje te blagoslivljaju. Nemoj čeznuti za onim tko bježi od tebe, prioni uz onog tko želi biti stalno tu, neprolazna ljubav, ona duša koja brine jer mu je stalo više do tebe čak više nego do sebe. Nemoj se zaljubiti u vanjštinu, zaljubi se u dušu. Oči koje ti vide emocije srca, ruke koje bi te obranile od zloga su za tebe. Zaljubi se u istinu, laži tada bježe. I budi sama duša sve dok ne osjetiš istinski borbu i voljenost. Tada se daruj autentičnoj duši, od Boga. Takav je borac, odvažan i čestit, obraduje, ma zbog njega se planine pomiču, rane zarastaju, kosti bolne u zdravlju proplešu. Ljubav ti fali da bi se oporavila. A ta ljubav je Krist u osobi koja čistoću živi, koja se ukrašava svetim vrlinama, bar se trudi, nije on savršen, al je njegova čežnja za Nebom svetačka... On zaista živi Evanđelje i podnosi križ sa osmijehom. Samo Isusov bi te tako kako voliš zavolio i nikad nebi prestao. Dopusti mu da te nađe da baš takvu nesavršenu i bolnu, ali punu vjere u savršenu ozdravljujuću ljubav. Nekom si ti molitva, nekom ćeš biti i uslišanje. Da baš ti koju su odbacili zbog nesavršenog tijela, Božji na dušu gleda i bolje je da si sakrivena ljubav. Tko te misli naći naći će te i izboriti se... Pusti bolu da isprosi ljubav... pusti čekanju da ga Bog preobrazi u dočekala. Ljubav je čudesna i to čudo će sići iz srca u srce, kad Svevišnji znak na duše stavi kao pečat krune ljubavi. Negdje je netko samo tvoj i Božji. 🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 22.12.2021.
